Podgorica, (MINA) – Ombudsman Crne Gore podnio je Ministarstvu pravde Inicijativu za izmjenu i dopunu Zakona o Ustavnom sudu, kako bi se građanima omogućilo korišćenje pravnih sredstava za ubrzanje postupka i zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred ovim Sudom.
Zaštitnik predlaže da se uvede formalno pravno sredstvo (pravni lijek) za ubrzanje postupka, u vidu urgencije, prigovora, zahtjeva, u konačnom i tužbe, sa atributima da ubrza postupak.
„I da u izuzetnim situacijama obešteti građanina (kompenzatorni karakter), budući da i nedosuđivanje štete u određenim slučajevima, može predstavljati povredu ljudskih prava i sloboda“, navodi se u Inicijativi.
Inicijativa, koju potpisuje zamjenica zaštitnika Snežana Armenko, uslijedila je nakon obraćanja građanina iz Podgorice, kojem je utvrđena povreda prava na djelotvorni pravni lijek.
Podnosilac pritužbe naveo je da, iako je ustavna žalba podnijeta decembra 2017. godine, po njoj nije odlučeno, da je u januaru zbog odugovlačenja podnio kontrolni zahtjev za ubrzanje postupka, koji do njegovog obraćanja Ombudsmanu nije uzet u razmatranje.
Ova institucija utvrdila je povredu prava podnosioca pritužbe na djelotvoran pravni lijek, garantovan Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencijom.
Iz institucije Zaštitnika podsjećaju da je Ustavni sud Crne Gore dužan da poštuje pravo na pravično suđenje, kada pruža zaštitu prava zagarantovanih Ustavom, kada su povrijeđena ili uskraćena od bilo kog organa ili tijela državne (javne) vlasti.
„Kako ne bi došao u paradoksalnu situaciju da krši pravo na suđenje u razumnom roku čije poštovanje čuva i brani od kršenja od nacionalnih organa“, navodi Ombudsman.
U Inicijativi se ukazuje da Ustavom Crne Gore, kao ni Zakonom o Ustavnom sudu Crne Gore, nije propisan rok kojeg bi se Ustavni sud pridržavao prilikom odlučivanja u ustavnosudskom postupku prilikom ispitivanja ustavne žalbe.
„Za razliku od zaštite prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima, analizirajući odredbe Ustava i Zakona o Ustavnom sudu, po utvrđenju Zaštitnika u pravnom sistemu Crne Gore ne postoji pravno sredstvo za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred ovim sudom, a posebno u slučaju nerazumno dugog trajanja ustavnosudskih postupaka po ustavnim žalbama“, navodi se u Inicijativi.
Zahtjev za ubrzanje postupka, kako je pojasnila Armenko, ne može biti djelotvorno pravno sredstvo, s obzirom da se Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ne primjenjuje na postupke pred Ustavnim sudom.
Kako se navodi, podnošenje zahtjeva za prioritetno razmatranje predmeta, vezuje se za određenu vrstu predmeta eksplicitno propisanim Poslovnikom Ustavnog suda, što ukazuje na njegovu ograničenu primjenu.
“Ova odredba sadrži blanketnu normu i daje diskreciono ovlašćenje Ustavnom sudu da u jednom broju predmeta bez objektivnih kriterijuma daje prioritet u radu, što ostavlja utisak o mogućoj arbitrernosti“, kaže se u Inicijativi.
Iz institucije Ombudsmana navode da jedina mogućnost koja građanima stoji na raspolaganju u ovom trenutku, jeste direktno obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava podnošenjem predstavke.
„Zaštitnik zapaža i konstatuje da crnogorski zakonodavni sistem za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred Ustavnim sudom , pati od slabosti koje, djelotvoran sistem u ovom segmentu čini nedjelotvornim, što ukazuje na anomaliju sistemskog karaktera“, obrazloženo je u Inicijativi.
Zaštitnik podsjeća i da je osnovna karakteristika mehanizma zaštite ustanovljene Konvencijom, da bude podrška nacionalnim sistemima zaštite.
Kako se navodi, države ne moraju da odgovaraju pred međunarodnim tijelima za svoja djela, prije nego što im se pruži mogućnost da riješe problem kroz svoje pravne sisteme.
„A oni koji žele da se pozovu na nadležnost Suda kada su u pitanju žalbe protiv države, u obavezi su da prvo iskoriste pravne ljekove propisane tim pravnim sistemima“, kaže se u Inicijativi.
Ombudsman podsjeća da je pravo na djelotvorni pravni lijek pravo na zdravi, funkcionalni i sinhronizovani pravni sistem, na koji pojedinac prilikom ostvarenja svog prava može da računa.
“I koje predstavlja svojevrsno olakšanje na nacionalnom nivou za prevenciju kašnjenja i saniranje povrede, pomoću kojeg može da to da pokuša da rediguje, prije nego upotrijebi međunarodnu pravnu mašineriju pred Evropskim sudom za ljudska prava”, kaže se u Inicijativi.
Kako se navodi, neke države su u potpunosti shvatile ovu situaciju i odabrale su da kombinuju dva tipa pravnih lijekova, jedan osmišljen da ubrza postupak i drugi da obezbijedi naknadu štete.
„Zakonom o Ustavnom sudu bi trebalo urediti vrste pravnih sredstava, uslove i rokove za njihovo podnošenje, nadležnost za odlučivanje po tim sredstvima (predsjednik Ustavnog suda ili vijeće Suda, odnosno Sud u plenumu), postupak odlučivanja i mjere koje se mogu izreći“, zaključuje se u Inicijativi.
