fbpx
-0.8 C
Podgorica
January 26, 2022.
NaslovnicaCrna GoraOsamostaljivanje nije lak proces

Osamostaljivanje nije lak proces

Podgorica, (MINA) – Osamostaljivanje mladih nakon izlaska iz sistema socijalne zaštite nije lak proces, ocijenio je Nardi Ahmetović, koji je odrastao u hraniteljskoj porodici, navodeći da iako su zakonska rješenja dobra, u praksi je situacija drugačija.

Ahmetović je agenciji MINA kazao da situacija i status mladih koji su izašli iz sistema socijalne zaštite, bilo da se radi o izlasku iz Dječjeg doma „Mladost“ ili iz neke hraniteljske porodice, nijesu ni malo pohvalni.

„Zakonska rješenja su dobra, ali se nekad sve to slabo sprovodi u praksi“, smatra Ahmetović.

Na pitanje koliko je kompleksan proces osamostaljivanja mladih nakon izlaska iz sistema socijalne zaštite, on je odgovorio da je to veoma složen proces i da bez institucionalne finansijske podrške teško može doći do potpunog osamostaljivanja.

“Najveći problemi su nedovoljna podrška sistema, na primjer nedovoljna podrška u procesu zapošljavanja ili psihosocijalna podrška”, naveo je Ahmetović.

Na pitanje da li bi i nevladine organizacije (NVO) svojim aktivnostima i projektima mogle da olakšaju mladima koji su bili u Domu u Bijeloj ili u sistemu hraniteljstva da se osamostale, on je odgovorio da NVO sektor ima itekako važnu ulogu u tome.

“Naravno da NVO sektor ima itekako veliku ulogu, imamo dosta pozitivnih primjera o saradnji između državnih institucija i NVO“, dodao je Ahmetović.

On je kazao da institucije koji rade na poboljšanju položaja mladih imaju punu podršku od NVO sektora.

„Ali to nije dovoljno, moramo raditi na tome da se pomogne sistematski, kako bi ti mladi izašli na pravi put“, rekao je Ahmetović.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja kazali su da centri za socijalni rad, u skladu sa svojim ingerencijama, pripremaju mlade za izlazak iz sistema socijalne i dječje zaštite, tako što uz participaciju korisnika sačinjavju plan za osamostaljivanje.

Iz tog resora su objasnili da se kroz realizaciju aktivnosti iz plana za osamostaljivanje korisnik priprema za izlazak iz ustanove i samostalan život.

Kako su naveli, sa navršenih 18 godina, odnosno po završetku srednje škole, mladi izlaze iz ustanove, a ukoliko nastavljaju školovanje, odnosno studiranje, boravak u ustanovi se produžava.

„Ukoliko nije moguć povratak u porodicu ili ukoliko korisnik nema u vlasništvu stan ili kuću, centri za socijalni rad, u saradnji sa lokalnom samoupravom, obezbjeđuju uslugu stanovanja uz podršku“, rekli su iz Ministarstva agenciji MINA.

U Crnoj Gori, kako su naveli, za takve namjene postoje četiri stana za stanovanje uz podršku, i to dva u Podgorici, po jedan u Spužu i Bijelom Polju, i jedan stan u Podgorici koji koriste studenti koji su nastavili školovanje i nalaze se u sistemu socijalne zaštite.

„Stanovanje uz podršku korisnik koristi određeni period dok se ne osamostali i ne uklopi u zajednicu, a za vrijeme korišćenja te usluge ima podršku stručnog radnika koji je mladom čovjeku koji je napustio sistem socijalne zaštite podrška u osamostaljivanju“, objasnili su iz Ministarstva.

Iz Ministarstva su kazali da se mladima koji napuštaju sistem socijalne zaštite, na zahtjev nadležnog centra za socijalni rad, obezbjeđuje jednokratna novčana pomoć kako bi mogli da plate stanarinu za određeni period i režijske troškove.

Kako su dodali, mladi ostvaruju pravo na materijalno obezbjeđenje do 23 godine života, odnosno do pronalaska zaposlenja.

„Prilikom izlaska iz sistema socijalne zaštite poštuje se želja mladog korisnika usluga u vezi sa mjestom stanovanja i ostvarivanjem tih prava“, rekli su iz Ministarstva rada i socijalnog staranja.

U regionu, na primjer u Hrvatskoj ili Srbiji, postoje centri za mlade koji su izašli iz sistema socijalne zaštite.

Na pitanje da li je u Crnoj Gori bilo inicijativa takve vrste, iz tog resora su odgovorili da postoji intencija razvijanja usluge stanovanje uz podršku, jer je to dobar put ka potpunom osamostaljivanju.

„Za vrijeme boravka u instituciji, organizacija života mladog čovjeka oslonjena je na druge, a sa izlaskom njemu se delegira odgovornost za kreiranje i organizaciju života, što često predstavlja problem“, naveli su iz Ministarstva.

Prema njihovim riječima, kroz razvijanje te usluge mladi imaju podršku sistema koji ih i dalje podržava u osamostaljivanju, a to je jedan veoma složen proces.

„Za njih je jako važna podrška koja im se pruža, kako finansijska, tako i psihosocijalna“, kazali su iz Ministarstva i dodali da centri za socijalni rad često posreduju kod privrednika radi zaposlenja mladih.

Na pitanje na koji način bi mogla biti obezbijeđena veća podrška države tim mladima, iz Ministarstva su odgovorili da bi se to moglo postići kroz spuštanje nekih usluga na lokalni nivo.

„Na način što bi one lokalne zajednice koje imaju određeni broj djece u instituciji, ili na hraniteljstvu, planirale usluge podrške kroz različite vidove – stanovanje uz podršku, zapošljavanje, plaćanje zakupa stana na određeni period“, naveli su iz tog resora.

Veća podrška, smatraju u Ministarstvu, mogla bi biti ostvarena i kroz partnerstvo javnog i NVO sektora kroz projekte čiji je cilj poboljšanje kvaliteta života mladih koji su izašli iz ustanova i koji se osamostaljuju.

Govoreći o mogućnostima obezbjeđivanja veće podrške, iz Ministarstva su kazali da bi centri za socijalni rad mogli biti partneri na projektima koje realizuju NVO, a koje se odnose na mlade koji su izašli iz sistema socijalne zaštite.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.

Najčitanije