Podgorica, (MINA) – Sudski procesi u slučaju likvidacije najmanje 19 putnika iz voza „Lovćen“ do danas se razvlače, kazao je Demir Ličina i dodao da nema učinkovite portage za tijelama žrtava i da su porodice ostavljene bez humanitarne pomoći.
Rodbina otetih i građani danas su u Bijelom Polju položili cvijeće kod spomen obilježja, žrtavama otmice i likvidacije putnika iz voza koji je saobraćao na liniji Beograd – Bar, 27. februara 1993. godine.
Polaganju cvijeća prisustvovao je i premijer Duško Marković, ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić, predsjednik Opštine Bijelo Polje Petar Smolović, i predstavnivci opština Petnjica i Rožaje.
Ličina je rekao da je odgovornost za zločin u Štrpcima i dalje na vladajućim struktrurama u tri države i da su oni saučesnici dok ozbiljno ne pokrenu mehanizme državnih institucija i odgovornije se pozabave tim i drugim zločinima.
Kako je naveo, rodbina stradalih i građani, očekuju da Ministarstvo pravde i pravosudni organi kontinuirano prate šta se dešava na suđenjima u slučaju otmice u Štrpcima i obavještavaju javnost.
„Očekujemo gospodo da pokrenete nastavak istraživanja, traganja za posmrtnim ostacima u Jezeru Perućac. Kao i utvrđivanje mogućnosti da članovi porodice stradalih ostvare pravo, koje podrazuijeva status civilnih žrtava rata koji bi im osigurao simbolične beneficije u vidu mjesečnih novčanih primanja i socijalne podrške”, kazao je Ličina.
On je dodao da ratni zločini ne zastarijevaju i da se zdravija budućnost može graditi samo na istini i pravdi.
„Prolazi već 26 godina od otmice iz voza, onog ledenog febrara 1993. godine kada su zločinci, na lokalnoj željezničkoj stanici Štrpci, na pruzi Beogard – Bar, zaustavili brzi voz “Lovćen 671” oteli, po imenu odabrane putnike i potom ih svirepo mučili i ubili kod Višegrada“, rekao je Ličina.
Kako je naveo, od tada do danas sudski procesi se razvlače, ne postoji učinkovita potraga za tijelima žrtava, a porodice žrtava ostavljene su bez humanitarne pažnje, u očajničkoj neizvjesnosti koja pojačava zločin u trajanju.
Ličina je kazao da zločin u Štrpcima i danas posredno traje i da ga produžavaju oni koji nijesu i ne čine dovoljno da se kazne nalogodavci, izvršioci i pronađu posmrtni ostaci žrtava.
“Bog zna koliko su puta sahranjeni pa oživljeni: Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tome Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedna nepoznata osoba”, naveo je Ličina.
Predstavnik rodbine Mirsad Rastoder kazao je da treba zapamtiti da otmica iz voza Lovćen i likvidacija nevinih putnika nije slucčjnost već dobro planirana vojna akcijja.
“Učinjeno je to zbog zastrašivanaja i protjerivanja naroda sa ovog prostora. Pamti te zbog suživota i napretka u našoj Crnoj Gori kako nam se ne bi opet desilo raspamećivanje naroda. Zato smo danas kod ovog spomenika koji je opomenik za sva vremena i sjećanje na nevine žrtve bezumlja”, rekao je Rastoder.
Predstavnik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori Ernad Suljević kazao je da stradanje 20, ili više nedužnih civila, koji su životima platili nečiju fašisoidnost i oholost, mora biti stalna opomena građanima u Crnoj Gori, da se zlo nikad i nikome ne ponovi.
On je rekao da Bošnjačko vijeće zahtjeva od nadležnih u Crnoj Gori umreženo djelovanje sa pravosudnim institucijama Srbije i Bosne i Hercegovine, kako bi bili potpuno rasvijetljeni svi zločini koji su se desili u bliskoj istoriji.
“Posljedice zlodjela koja su tokom zlokobnih ratova počinjena nad nevinim bošnjačkim žrtvama mogu se ublažiti jedino pokretanjem i utvrđivanjem sudskih istina te kažnjavanjem nalogodavaca i počinilaca“, kazao je Suljević.
Kako je naveo, ni nakon više od četvrt vijeka, taj svirepi zločin nije u potpunosti razjašnjen, niti je prst pravde uperen u njegove nalogodavce.
„U ime Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori mogu reći da nikada nećemo odustati od traženja pravde i prava za žrtve otmice u Štrpcima i svih ostalih zločina”, poručio je Suljević.
Od toga, smatra on, dosta zavisi kreiranje društvenog ambijenta i razvoj tolerancije, suživota, razumijevanja i poštovanja različitosti.
Ličina je kazao da je jedan od osuđenih, Nebojša Ranisavljević iz Despotovca, uhapšen u oktobru 1996. godine. Pred Višim sudom u Bijelom Polju osuđen je u septembru 2002. godine, na 15 godina zatvora.
Ranisavljević je odležao kaznu i 2011. godine je pušten na slobodu.
„Tih godina, tužilaštva Srbije i Bosne i Hercegovine (BiH) nijesu ni pokušala da pokrenu istragu. Tek krajem 2014. godine, u zajedničkoj akciji policije te dvije države uhapšeno je 15 osumnjičenih za učešće u zločinu“, rekao je Ličina.
Viši sud u Beogradu, u oktobru prošle godine, potvrdio je optužnicu tužilaštva za ratne zločine protiv pet bivših pripadnika Vojske Republike Srpske.
U Tužilaštvu BiH – Odjeljenju za ratne zločine, za isto krivično djelo pokrenut je postupak protiv 11 osoba.
Ličina je kazao da je Portparol tužilaštva BiH Boris Grubešić saopštio da je u predmetu Dragičević i drugi za slučaj Štrpci optuženo 11 osoba .
Kako je dodao, Mićo Jovičić sporazumno je priznao krivicu i osuđen je na pet godina zatvora.
“Pet godina zatvora nije pravda, ali priznanje ima značenje ako pomislimo da priznanja rasvjetljavaju zločin i djeluju kao “glogov kolac” protiv negiranja zločina. Mnogi zaboravljaju, dobro će nadjačati zlo ako se sistemski hrani i gaji u srcima, moralu i svijesti ljudi”, naveo je Ličina.
