Podgorica, (MINA) – Zadovoljenje pravde ljekovito je za cijelo crnogorsko društvo, kazao je potpredsjednik Vlade Ervin Ibrahimović i poručio da neće dozvoliti da zločin deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica bude zaboravljen.
Memorijalnim skupom ispred zgrade Centra bezbjednosti (CB) Herceg Novi danas je obilježena 31 godina od ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica, u organizaciji Akcije za ljudska prava (HRA), Centra za građansko obrazovanje (CGO) i ANIME – Centra za mirovno i žensko obrazovanje.
Skupu su prisustvovali porodice žrtava zločina i zvaničnici iz Vlade Crne Gore.
U zajedničkom saopštenju HRA, ANIME i CGO naveli su da je i ova godišnjica dočekana bez ponovnog otvaranja krivične istrage, bez spomenika i dana sjećanja na žrtve.
Ibrahimović je poručio da, kao potpredsjednik Vlade i predsjednik Bošnjačke stranke (BS), neće dozvoliti da se taj zločin zaboravi i da će se boriti svim sredstvima da porodice napokon budu na jedan način zadovoljene.
“Kao i da sve konspiratore tog strašnog zločina, indikretne i direktne, dovedemo pred lice pravde, i da pravda u pravom smislu pobijedi u Crnoj Gori. I na kraju, zadovoljenje pravde je ljekovito za cijelo naše društvo”, naveo je Ibrahimović.
U suprotnom, kako je kazao, šalje se strašna poruku “da se zločini u Crnoj Gori isplate.”
“Pozivam sve da damo maksimum da bismo ostavili ovo obilježje koje je potrebno svima – da nas upozorava, da ne zaboravimo, da se ne ponovi i da budemo svi svjesni koliko su opasna mračna vremena i mračne politike i da ne donose nikom dobro”, rekao je Ibrahimović.
Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević kazala je da se godinama zalažu za krivičnu pravdu, spomenik za žrtve, Dan sjećanja i izvinjenje crnogorske policije.
Ona je rekla da su izvinjenje doživjeli prošle godine, a drugo nijesu.
„Sve to radimo da se ništa slično ne bi ponovilo, a neće se ponoviti samo ako vlasti svojim djelovanjem odluče da se to ne ponovi. Onda kada s riječi pređu na djela, kada naprave spomenik, proglase dan sjećanja i učine dodatne napore, da se zločin kazni”, navela je Gorjanc Prelević.
Koordinatorka ANIME Ljupka Kovačević rekla je da danas stoji na skupu sa velikim stepenom nelagode.
„Ne znam da li je nelagoda bila veća kada smo bile same, dolazile i ovdje maltene subverzivno ostavljale cvijeće, ili je nelagoda sada kada stojim ispred ovih ljudi iz crnogorske vlasti i govorim“, kazala je Kovačević.
Kako je navela, većina njih mogla je mnogo više da uradi od onog što su uradili, konkretno za ovaj i sve druge zločine.
„Svi koji stoje iza nas, a nijesu prvi koji su došli da se slikaju, imaju obavezu da urade, makar za ovaj zločin koji se ovdje desio, da postoji spomen obilježje, da bude krivično gonjenje, da se nađu nalogodavci i inspiratori i da se žrtve uvaže na način da stalno sve bude javno“, rekla je Kovačević.
Ona je kazala da u obrazovnom sistemu treba da bude lekcija o ratnim zločinima koji su se desili u Crnoj Gori, da generacije koje dolaze znaju, i da tamo postoje “bar tri rečenice” o tome šta znači deportacija.
Koordinatorka u CGO-u Tamara Milaš navela je da su u civilnom društvu razočarani odnosom institucija prema tom ratnom zločinu.
Ona je rekla da ništa nije učinjeno ni za osam godina od kada je donešena Strategija o istraživanju ratnih zločina, kojom se Specijalno državno tužilaštvo (SDT) obavezalo da će preispitati sve slučajeve ratnih zločina procesuiranih pred crnogorskim pravosudnim instancama.
„Nažalost, i pored promjena u SDT-u nemamo utisak da postoji drugačiji tretman ovih slučajeva”, kazala je Milaš.
Alen Bajrović, sin stradalog Osmana Bajrovića, rekao je da je njegovog oca policija Crne Gore, CB Herceg Novi, zarobila u njihovoj porodičnoj kući u Bijeloj i nasilno ga istrgla iz njihovog zagrljaja.
„I dovela u ovo stratište, u “logor” koji se nalazi ispred nas“, naveo je Bajrović.
On je kazao da nakon toga više ništa nijesu saznali.
„Ja smatram da je ovo logor mog oca, da je to stratište u kojem je on najvjerovatnije i završio. Ja postavljam pitanje institucijama Crne Gore šta je uradila sa mojim ocem, gdje ga je ubila i kako je on ubijen“, naveo je Bajrović.
On je zatražio od nadležnih institucija da sprovedu pravilnu, pravičnu istragu i da nalogodavce, izvršioce i sve one koji su sudjelovali u tom ratnom zločinu privedu pravdi.
Bajrović je naveo da je ogorčen na institucije koje, kako je ocijenio, nijesu dale ni djelić energije kako bi se zločin rasvijetlio.
„Ja još nijesam našao posmrtne ostatke svoga oca, pa ćemo zato ove godine, kao i prošle, položiti vijenac na zgradu CB, zato što ja smatram da je to jedini nadgrobni spomenik moga oca“, rekao je Bajrović.
Predstavnik Liberalne partije (LP) Vido Drašković kazao je da je neophodno da se otkriju počinioci i nalogodavci i da se kazne, kako bi duše pokojnika počivale u miru.
„Danas šaljemo još jedan apel da se na ovom mjestu postavi jedan spomenik koji će podsjećati na te sramne dane“, naveo je Drašković.
On je apelovao na lokalnu vlast da se konačno stave u poziciju da rade svoj posao i da na ovom mjestu postave spomen obilježje.
„Prolaze dani i prolaze godine ali bol ne prestaje, bol je sve veća“, kazao je Drašković.
On je rekao da je svaki jecaj ožalošćenih šamar Crnoj Gori, a svaka suza mrlja na prošlost Crne Gore.
„Oštećen je imidž crnogorskog naroda koji je slavu, ponos i dostojanstvo štitio i gradio kroz vjekove plaćajući to životima svojih najboljih sinova, a jedna grupa ljudi, malih ljudi na visokim državnim položajima su učinili da se sve to uzdrma i da se na to baci ljaga”, rekao je Drašković.
Crnogorska policija je, u maju 1992. godine, nezakonito uhapsila najmanje 66 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini, i kao taoce predala ih vojsci bosanskih Srba pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića, da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika.
„O toj činjenici svjedoče pisana dokumenta i pravosnažna presuda krivičnog suda. Svi izručeni iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni, dok je druga grupa 25. maja upućena u koncentracioni logor u Foču (KPD), i od njih je samo nekolicina preživjela“, navodi se u saopštenju.
Još nijesu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg Novog 27. maja 1992. godine, niti se pouzdano zna mjesto na kome su stradali.
U policijskoj akciji je uhapšeno i deportovano i najmanje 33 civila srpske nacionalnosti radi prinudne mobilizacije u vojsku tadašnje Srpske Republike.
Skupu su prisustvovali i premijer Dritan Abazović i njegov savjetnik Đorđe Radulović, ministri pravde i rada i socijalnog staranja, Marko Kovač i Admir Adrović, državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova Mersudin Gredić, vršilac dužnosti načelnika CB Herceg Novi Slobodan Đokić i državni sekretar u Ministarstvu odbrane Krsto Perović.
Među pedesetak učesnika skupa bili su i ambasador Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori, Branimir Jukić, predstavnici Islamske zajednice, Bošnjačkog vijeća, UNDP-a u Crnoj Gori, političkih partija – URA-e, Socijaldemokratske partije, Socijaldemokrata, BS-a, LP-a, nevladinih organizacija, aktivisti i građani Herceg Novog.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
