fbpx
23.8 C
Podgorica
August 12, 2022.
NaslovnicaCrna GoraDruštvoTekst ugovora sa SPC dodatno uskladiti sa pozitivnim pravom

Tekst ugovora sa SPC dodatno uskladiti sa pozitivnim pravom

Podgorica, (MINA) – Tekst ugovora države sa Srpskom pravslavnom crkvom (SPC) potrebno je dodatno uskladiti sa pozitivnim pravom jer bi zaključivanje ugovora u ovoj formi moglo da dovede do postupka ocjene njegove ustavnosti, smatraju u Akciji za ljudska prava (HRA).

Kako je saopšteno iz HRA, ugovor je posebno dodatno uskladiti u pogledu eksteritorijalnog statusa objekata vjerske zajednice i da ga treba precizirati i terminološki prilagoditi Zakonu o slobodi vjeroispovjesti i pravnom položaju vjerskih zajednica, odnosno građanskom, to jest sekularnom karakteru države koju Vlada zastupa.

“Imajući u vidu da bi zaključivanje ugovora u ovoj formi moglo da dovede do postupka ocjene njegove ustavnosti, i nepotrebnih društvenih i političkih tenzija, smatramo da bi bilo razumno tekst dalje unaprijediti”, kaže se u saopštenju.

Iz HRA napominju da su imali u vidu da je, prilikom sklapanja ugovora sa vjerskim zajednicama kao što je SPC, Vlada ograničena Ustavom i važećim zakonima.

Navodi se da Ustav propisuje građanski, odnosno sekularni karakter države, a Zakon o slobodi vjeroispovjesti o pravnom položaju vjerskih zajednica da se “pojedina pitanja od zajedničkog interesa za Crnu Goru i jednu ili više vjerskih zajednica mogu urediti ugovorom koji zaključuju Vlada i vjerske zajednice”.

Pri čemu se, kako se dodaje, podrazumijeva da ti ugovori ne mogu da odstupaju od zakona Crne Gore, jer Vlada sama nije ovlašćena da ih mijenja bilo kakvim ugovorom, bez djelovanja Skupštine.

“Drugim riječima, ugovori koje Vlada zaključi sa SPC ili drugim vjerskim zajednicama u svemu moraju biti u skladu s važećim zakonima Crne Gore imajući u vidu ograničenje iz člana 11 stav 2 Ustava”, rekli su iz HRA.

S druge strane, kako su n aveli, Temeljni ugovor Crne Gore i Svete stolice, odnosno države Vatikan, ima karakter međunarodnog ugovora, koji je ratifikovala Skupština, pa on ima zakonsku snagu, i njime se moglo odstupiti i od važećih zakona.

Iz HRA su naveli da Zakon o slobodi vjeroispovjesti daje ovlašćenje Vladi da zaključi “ugovor” sa vjerskim zajednicama, a ne “temeljni ugovor”, kako je nazvan sporazum koji Vlada namjerava da zaključi sa SPC.

“Naziv “temeljni ugovor” se koristio jedino prilikom zaključivanja međunarodnog ugovora sa Svetom stolicom, koji je Skupština naknadno ratifikovala, dok su sa ostalim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori zaključivani ugovori”, kaže se u saopštenju HRA.

Oni navode primjer ugovora Hrvatske sa SPC, koji je zaključen 2002. godine.

Taj ugovor Hrvatska je, kako su dodali iz HRA, nazvala „Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa“.

Oni su kazali da je to naziv u skladu s njenim Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je u tom dijelu isti kao crnogorski zakon, pa bi isti naziv bilo primjerenije koristiti i za ugovor Crne Gore sa SPC.

Iz HRA su kazali da je u dijelu Preambule pored odredbi međunarodnog prava, Ustava Crne Gore i pravnih načela, Vlada se, neovlašćeno, pozvala na „kanonsko pravo“.

Kanonsko pravo je crkveno pravo, rekli su iz HRA, koje, kaako su dodali, Crnu Goru ne obavezuje, i na koje ona nije ovlašćena ni da se poziva, jer je država svih građana, među kojima su i nevjernici i vjernici koji pripadaju različitim vjerskim zajednicama.

“Poređenja radi, u Temeljnom ugovoru Crne Gore i Svete stolice, Crna Gora se pozvala samo na ustavna načela, dok se Sveta stolica pozvala na svoje dokumente Drugoga vatikanskog sabora i kanonsko pravo”, kaže se u saopštenju.

Navodi se da se terminologija koja se koristi u Ugovoru nije u skladu s karakterom građanske, sekularne države, u čije ime se ugovor zaključuje, i nije usklađena sa Zakonom o slobodi vjeroispovjesti i pravnom položaju vjerskih zajednica.

“Religiozne izraze poput “sloboda vršenja apostolske jevanđelske misije”, “od apostolskih vremena”, “hirotonija”, “pastirska briga”, i slično pravni poredak Crne Gore ne poznaje i građani koji nijesu vjernici SPC nijesu dužni da ih razumiju ili upotrebljavaju”, navodi se u saopštenju.

Iz HRA su kazali da iako je, vjerovatno, u pitanju izraz poštovanja prema vjerskoj zajednici, terminologija ugovora koju zaključuje građanska, sekularna država, morala bi biti prilagođena svetovnoj, zakonskoj terminologiji, koja se i koristi u pomenutom Zakonu o slobodi vjeroispovjesti i pravnom položaju vjerskih zajednica.

“Koji, na primjer umjesto “pastirske brige” koristi termin “vjerska duhovna briga” i slično. Dobar primjer je i ugovor koji je Hrvatska zaključila sa SPC, gdje se umjesto “hirotonije” koristi termin “imenovanje””, dodajdodali su iz HRA.

Naveli su da zabrinjava odredba člana dva kojom se dopušta SPC da vrši “javnopravna ovlašćenja” u Crnoj Gori u skladu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC.

U tekstu, kako se dodaje, nije definisano o kakvim se to “javnopravnim ovlašćenjima” radi.

“Zakon o slobodi vjeroispovjesti i vjerskim zajednicama ne daje vjerskim zajednicama pravo na vršenje javnih ovlašćenja. Ugovori sa drugim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori ne predviđaju javna ovlašćenja tih zajednica”, rekli su iz HRA.

U toj nevladinoj organizaciji (NVO) smatraju da je sporno ugovaranje posebnog, eksteritorijalnog statusa objektima u vlasništvu SPC, da u оbjektima i prоstоrima državni оrgani “ne mоgu preduzimati bezbjednоsne mjere bez prethоdnоg оdоbrenja nadležnih crkvenih оrgana, оsim u slučajevima kada tо nalažu razlоzi hitnоsti zaštite živоta i zdravlja ljudi”.

Navodi se da je nejasno šta se podrazumijeva pod “bezbjednosnim mjerama”, da li se to odnosi i na hapšenje po nalogu državnog tužioca ili i suda.

“U svakom slučaju, nije nam poznato da je ovakav izuzetak dozvoljen bilo kojim važećim zakonom, npr. Zakonom o unutrašnjim poslovima, Zakonikom o krivičnom postupku ili Zakonom o nacionalnoj bezbjednosti, ili ratifikovanim međunarodnim ugovorom”, istakli su iz HRA.

Oni su kazali da ako su u pravu, onda Vlada nije ovlašćena da takav ustupak pruži SPC, drugim riječima, ovakva odredba je ništava.

Kako su naveli, tačno je i da je ista takva odredba ugovorena sa Svetom stolicom.

“Međutim, Temeljni ugovor sa Svetom stolicom je međunarodni ugovor, zaključen sa drugom državom, koji je ratifikovan, što znači da ga je potvrdila Skupština, koja je time odredbe toga ugovora izdigla na nivo zakona, odnosno lex specialis-a”, rekli su iz HRA.

Iz te NVO su rekli da, međutim, Zakon o slobodi vjeroispovjesti i pravnom položaju vjerskih zajednica ne predviđa da se ugovori Vlade sa vjerskim zajednicama ratifikuju, pa se ugovori kakav je ovaj sa SPC, moraju kretati strogo u granicama postojećeg zakonskog okvira.

Iz HRA su naveli da je sa Islamskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom ugovoreno da će se njihove nadležne vjerske vlasti prethodno „obavijestiti“, a ne da će se od njih tražiti prethodno „odobrenje“ za preduzimanje bezbjednosnih mjera.

“Međutim, ni ovo „prethodno obavještavanje“ vjerskih zajednica nije propisano bilo kakvim zakonom, a može ugroziti primjenu zakona i prava drugih, pa smatramo da ni prethodna Vlada nije bila nadležna da takav ustupak ugovori, jer nije ovlašćena da derogira zakon”, navodi se usaopštenju.

U HRA, smatraju da su takve odredbe u tim drugim sporazumima ništave.

Oni su ukazali i da ugovorom između Hrvatske i SPC takva odredba uopšte nije propisana.

Kako je saopšteno iz HRA, u predloženom ugovoru sa SPC, kao i u ugovorima koje su ranije vlade zaključivale sa vjerskim zajednicama, nalaze se suvišne odredbe, koje stvaraju pravnu nesigurnost, jer odstupaju od teksta važećih propisa tako što ih nepotpuno prikazuju.

Oni su rekli da je nejasno zašto je potrebno predvidjeti odredbu koja propisuje: “Tajna ispоvijesti je u pоtpunоsti i uvijek nepоvrediva”.

Iz HRA su kazali da istu odredbu sadrži i Temeljni ugovor Crne Gore i Svete stolice, dok je, na primjer, ugovor između Hrvatske i SPC ne sadrži.

“Ako je cilj ove odredbe bio da se zaštiti tajnost ispovijesti i zabrani svjedočenje sveštenih lica pred sudom i spriječi odavanje ispovijesti koju mu vjernik povjerava kroz taj obred, ona je nepotrebna, jer takva odredba već postoji u Zakoniku o krivičnom postupku”, kaže se u saopštenju.

Iz HRA su naveli da je vjerski ispovjednik lice koje ne može biti saslušano u svojstvu svjedoka, jer bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja profesionalne tajne.

Oni u tom slučaju ukazuju da je Krivičnim zakonikom (KZ) predviđeno krivično djelo – neprijavljivanje pripremanja krivičnog djela, koje se odnosi i na vjerskog ispovjednika, odnosno i na saznanje koje dobije prilikom ispovjesti.

“Jer zakonodavac nije izričito izuzeo vjerskog ispovjednika iz primjene te odredbe, kao što ga je izuzeo na primjer kod krivičnog djela neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca . Prema tome, treba imati u vidu da Vlada vjerske službenike SPC ovim ugovorom ne može da izuzme od primjene člana 385 KZ”, dodaje se u saopštenju.

Iz HRA su kazali da je nerazumljivo je i zašto se u članu sedam, stav četiri ugovara obaveza države da, u skladu sa sopstvenim pravnim poretkom, izvrši uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti u vlasništvu Mitropolije crnogorsko-primorske, eparhija budimljansko – nikšićke, mileševske, zahumsko – hercegovačke i njihovih crkveno – pravnih lica kojima pripadaju.

U HRA smatraju da ta odredba djeluje suvišno, jer je to pitanje već regulisano pravnim poretkom Crne Gore za sva fizička i pravna lica i sve vjerske zajednice.

Iz te NVO su kazali da nije jasna svrha odredbe iz člana 16 Ugovora koja predviđa da država jemči pravo roditeljima i staraocima da svojoj djeci obezbijede vjersko obrazovanje u skladu sa sopstvenim uvjerenjima.

Iz HRA su naveli da je ta odredba već propisana Zakonom o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, ali potpunije, jer je tim zakonom propisano da je za učešće maloljetnika u vjerskoj pouci, pored saglasnosti roditelja, odnosno staratelja, potrebna i saglasnost djeteta starijeg od 12 godina.

“Takođe, Ugovorom se predviđa da se pravоslavna vjerska nastava u javnim škоlama “mоže regulisati” u skladu sa pravnim pоretkоm države”, kaže se u saopštenju.

Javno obrazovanje u javnim ustanovama Crne Gore je, kako su dodali iz HRA, svetovnog karaktera i religijsko djelovanje u školama nije dozvoljeno, osim u onim srednjim školama koje su licencirane kao srednje vjerske škole.

Prema njihovoj ocjeni , diskutabilno je zbog čega je sada potrebno ta pitanja dodatno uređivati ugovorom ako su ona već uređena zakonom i to znatno preciznije.

U HRA smatraju da sadržaj Preambule, u kome se navodi da je “Hrišćanska crkva na prostoru Crne Gore prisutna još od apostolskih vremena i njenog kontinuiteta…” je takođe suvišan, jer govori o “Hrišćanskoj crkvi” koja nije strana ugovornica.

Iz HRA su ocijenili da takvu odredbu takođe ne sadrži, na primjer, ugovor koji je Hrvatska zaključila sa SPC.

Iz HRA su poručili da je njihova namjera bila da u kratkom roku doprinesu sagledavanju odredaba radne verzije ugovora u svjetlu pravnog poretka Crne Gore, u opštem interesu poštovanja Ustava i građanskog i demokratskog karaktera Crne Gore, koja poštuje ljudska prava svih koji žive u njoj.

Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS

Najčitanije