Podgorica, (MINA) – Crna Gora nema adekvatnu zakonodavnu niti institucionalnu politiku zaštite kulturne baštine, a njene institucije nijesu bile u stanju da se suprotstave ozbiljnim devastacijama kulturnih dobara, niti da kazne počinioce tog krivičnog djela.
To su ocijenili iz Centra za demokratsku tradiciju (CDT) dodajući da će država, koja neće ili ne zna da štiti svoju kulturnu baštinu, prije ili kasnije izgubiti svoju osobenost.
Prema riječima istoričarke umjetnosti i članice Savjeta CDT-a Tatjane Koprivice, to je i jedan od glavnih ciljeva devastatora imali oni ideološko-političke, religijske ili ekonomske motive.
“Nažalost, zaštita crnogorskog identiteta i kulture iz vatrenih govora političara vrlo rijetko se manifestovala u konkretnom zalaganju za očuvanje kulturnih i istorijskih spomenika”, rekla je Koprivica.
Ona je kazala da, u prvom dijelu istraživanja CDT-a, ta nevladina organizacija (NVO) objavljuje sve relevantne informacije o devastacijama baštine u manastirskim kompleksima na Starčevu, Beškoj, Moračniku, Komu i lokalitetu Tophali u području Skadarskog jezera.
Kako je dodala, državni organi su toj temi pristupali tako što su evidentirali pojave ali se nakon toga nije dešavalo ništa značajno.
“Oni su se, uglavnom, pokazali nesposobni da zaustave devastaciju u momentu dok se ona dešava. Sve se, najčešće, završavalo na zabranama i uskraćivanju dozvola na papiru”, navela je Koprivica.
Kako je rekla, u stvarnosti, moćnim ekonomskim i političkim akterima se dozvoljava da nastave sa svojim planovima do momenta kad se ništa više ne može popraviti.
Ona je kazala da su mnogobrojni primjeri devastacije kulturnih dobara širom zemlje zabilježeni ne samo u stručnim elaboratima Ministarstva kulture i Uprave za zaštitu kulturnih dobara, već i u reagovanjima i člancima stručnjaka, novinara, aktivista i odgovornih građana.
“Međutim, za počinioce nije bilo sankcija”, istakla je Koprivica.
Ona je navela da izvještaji Sudskog i Tužilačkog savjeta pokazuju da je bilo vrlo malo prijava i postupaka, a od uvođenja krivičnopravne zaštite 2010. godine donijete su samo dvije pravosnažne osuđujuće presude za oštećenje ili uništenje kulturnog dobra.
“Radovi izvedeni na kulturnim dobrima, posebno oni od kraja devedesetih godina dvadesetog i prve decenije 21. vijeka, ugrozili su one osobine kulturnih dobara (svojstva, osobenost, autentičnost, jedinstvenost u okviru svoje vrste, umjetnički značaj, ambijentalni značaj, naučni značaj, pejzažni značaj) zbog kojih su proglašeni kulturnim dobrima Crne Gore”, smatra Koprivica.
Ona je navela da je potrebno da državne institucije značajno revidiraju postojeću politiku zaštite kulturnih dobara.
Prema riječima Koprivice, to se odnosi ne samo na zakonodavne promjene, već i na organizaciju kompletnog sistema zaštite do podizanja svijesti o tome šta kulturna baština zapravo znači za jedno društvo i kako je prosvijećena društva čuvaju i štite.
Kako se navodi u saopštenju, u pokušaju da zaustave uništavanje kulturnog Blaga, CDT će pokrenuti serijal “Devastacija kulturne baštine u Crnoj Gori” čiji prvi dio, koji se odnosi na Skadarsko jezero, potpisuje Koprivica.
Dodaje se da je istraživanje je bazirano na zvaničnim podacima koje je ta NVO dobila od državnih institucija, shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, uvidom u relevantne zvanične baze podataka ili direktnim pristupom na terenu.
Publikacija je pripremljena u okviru projekta “Akcija” koji ima za cilj uključivanje pojedinaca, udruženja i NVO-a sa visokim stručnim referencama u dijalog o svim važnim problemima koji opterećuju crnogorsko društvo.
“Na ovaj način stvaramo svojevrsnu bazu znanja o različitim segmentima funkcionisanja države, koju ćemo ponuditi državnim organima kao podršku za stvaranje boljeg i pravednijeg društva”, kazali su iz CDT-a.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
