Podgorica, (MINA) – Crna Gora nema slobodno medijsko tržište, a samim tim nema ni slobode medija, ocijenila je predsjednica Centra za istraživačko novinarstvo Milka Tadić Mijović, navodeći da zbog svega nije čudo što država pada na ljestvici slobode najrelevantnijih svjetskih organizacija.
Ona smatra da je u Crnoj Gori ključna podjela, ne samo kada su mediji u pitanju, na profesionalne i one koji to nijesu.
“Na one koje rade u javnom interesu i one koji rade sve da interes otuđene elite predstave kao opšte i da prikriju naopake poslove ključnih donosioca odluka. Eto, to je ta linija razdvajanja još od 90-tih i bojim se da će još dugo potrajati”, rekla je Tadić Mijović u intervjuu agenciji MINA.
Prema njenim riječima, dio medija koji nije pod kontrolom vladujućih struktura pod stalnim je pritiskom, ne samo zbog napada i kampanja, već i zbog ekonomskih problema.
Tadić Mijović rekla je da kontinuirana istraživanja CGO, pokazuju da najveći dio novca za reklame državnih institucija ide onim medijima koji su apologete vlasti, dok se u Danu i Vijestima najuticajnijim dnevnim listovima, državne institucije gotovo ne oglašavaju.
Ona je kazala da i mnoge privatne kompanije u Crnoj Gori izbjegavaju da se oglašavaju u medijima koji imaju distancu prema vladajućoj garnituri, i da se privrednici plaše da bi to moglo da im ugrozi poslovne interese.
“Sve to potvrđuje činjenicu da Crna Gora nema slobodno medijsko tržište, a ako nemate slobodno tržiste, nema ni slobode medija. Zbog svega nije čudo što Crna Gora pada na ljestvici slobode najrelevantnijih svjetskih organizacija, kao što su Freedom House i Reporteri bez granica i što je na začelju u Evropi”, kazala je Tadić Mijović, dugogodišnja novinarke i urednika i nezavisnom nedjeljniku Monitor.
Ona je rekla da se novinarski Kodeks krši na više načina, svakodnevno.
“Bilo bi važno da se Kodeksa pridržavaju svi mediji, jer kršenje nanosi često štetu cijelom društvu. Ako svi mi budemo branili javni interes, ako smo posvećeni profesiji, ako se držimo njenih ključnih pravila i standarda, ako konsultujemo sve strane, ako smo objektivni, neće biti problema ni kada je Kodeks u pitanju”, ocijenila je ona.
Na pitanje da li je Crnoj Gori potrebno jedinstveno samoregulatorno tijelo koje bi pratilo primjenu Kodeksa, Tadić Mijović je kazala da različite zemlje poznaju različite modele.
Ona je rekla da neke najveće demokratije nemaju jedinstveno samoregulatorno tijelo, i to niko ne vidi kao problem.
“Jedinstvno samoregulatorno tijelo ne mora nužno da vodi unapređenju medijskih standarda i profesionalnog, etičkog novinarstva. Uostalom, mi smo jedinstveno tijelo i imali jedno vrijeme, i da li je tada bilo bolje? Neka od najdrastičnijih kršenja Kodeksa desila su se uprkos jedinstvenom samoregulatornom tijelu”, navela je Tadić Mijović.
Ona smatra da je važno da svi mediji uspostave sistem samoregulacije, da je manje bitno pitanje organizacije.
“Znam da u medijima sa kojima ja sarađujem, izvanredno funkcioniše ombudsmanka koja već godinama radi taj posao posvećeno i samostalno. To je ključno, da se ombudsmani rukovode standardima i Kodeksom i da su u radu posve nezavisni”, smatra Tadić Mijović.
On je rekla da neka tijela koja u državi sebe nazivaju samoregulatornim, ustvari rade više da bi naudili pojedinim kritičkim medijima, da su batina u rukama vlasti, da im do etičkog i nepristrasnog novinarstva nije posebno stalo.
Na pitanje kada je bilo teže raditi i biti novinar devedestih godina ili sad, Tadić Mijović je odgovorila da su vremena bila izazovna i onda i danas i da su se samo teme koje su obrađivali donekle razlikovale.
Ona je rekla da su u Monitoru devedesetih ključni tekstovi bili vezani za rat, ulogu Crne Gore i njenog vrha u ratnim zločinima na teritoriji bivše Jugoslavije i (Slobodan) Miloševićev projekt koji je na silu rasturio Jugoslaviju.
Tadić Mijović je kazala da je Monitor devedesetih pokušao da otvori stranice za drugačija mišljenja, da budu tribina na kojoj će se sučeljavati argumenti o temama kao što su tranzicija ka demokartiji, slobodni izbori, privatizacija, ekonomske i političke reforme.
Ona je navela da se glavna tema u Monitoru odnosila na pitanje rata, zločina, relacije sa Srbijom, pozicije etničkih manjina u Crnoj Gori.
„Iz ove perspektive, mogu da kažem da sam ponosna na Monitor, bio je ispred svog vremena, glas slabih, zastupao je ideje mira, suživota i tolerancije. Monitor je bio dio antiratnog pokreta, sada kad čitate brojeve iz prvih godina vidite da je u Crnoj Gori bio jak otpor i protiv rata i protiv nacionalističkog ludila”, kazala je Tadić Mijović.
Prema njenim riječima, danas su teme koje okupiraju medije u kojima radi ili sarađuje nešto drugačije.
“Bavimo se kao i onda zloupotrebom moći, ali sada najviše problemima vezanim za vladavinu prava, organizovanim kriminalom, korupcijom na visokom nivou, vezama vrhova vlasti i vrhova kriminala, uništavanjem prirode, ekonomskim pitanjima, funkcionisanjem tržišta, javnim nabavkama”, navela je Tadić Mijović.
Ona je ocijenila da ako danas hoćete da se bavite ključnim problemima društva, posebno uzrocima ovog propadanja, nije jednostavno.
Tadić Mijović je kazala da je posljednjih godina neuporedivo više bilo napada na novinare i medije koji se kritički odnose i istražuju nego devedesetih.
“Navešću samo slučaj kolegnice Olivere Lakić, još se ne zna ko je naredio taj zločin, ni ko je pucao u nju, iako je prošlo više od godinu. Tu su i drugi brojni nerazriješeni slučajevi i brutalne kampanje”, rekla je Tadić Mijović.
On je poručila da je ključno da ništa ne smije zaustaviti profesionalnog novinara da radi u javnom interesu, da za istinom traga i da čini sve da je objavi, pa ni napori i pritisci moćnih da se ta istina sakrije.
Tadić Mijović je kazala da je danas tehnologija toliko napredovala da je to fascinantno.
“Možete koristeći nove tehnike doći do nevjerovatnih podataka. Samo su Panama papiri srušili nekolika državnika i uzburkali više vlada, da ne pominjem druge primjere istraživačkog novinarstva koji su utacali globalno na neka kretanja”, ukazala je Tadić Mijović.
Ona smatra da ako su mediji uporni tragači u demokratskim zemljama čudo mogu da proizvedu, jer su zaista kontrolori moći.
Tadić Mijović je ocijenila da su u zemljama koje nijesu izvršile u potpunosti tranziciju ka demokratiji, u hibridnim sistemima, stvari drugačije da mediji, zviždači i insajderi, mogu otkriti nevjerovatne zloupotrebe, ali to ne mora da izazove posljedice.
“Pogledajte samo šta se deslio sa aferama poput snimka i koverte. Cijela Crna Gora je vidjela kako se kupuju glasači, kako je naš predsjednik došao do prvog miliona, kako su mu drugi plaćali račune, ali to nije proizvelo poseban efekat. pravosuđe ne funkcioniše, dokazi ne znače mnogo, privilegovani su pod posebnom zaštitom, pravda nije jednaka za sve”, zaključila je Tadić Mijović.
Tekst je napisan uz finansijsku podršku Evropske unije kroz realizaciju projekta “Dealing with ethics and fake news” pod oznakom IPA2018/397-252. Sadržaj je isključiva odgovornost Agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove EU. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.
