Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Predloženi budžet za narednu godinu je potrošački, planiran na nerealnim pretpostavkama i neodrživ usljed visokih deficita koji su planirani, ocijenio je predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović i dodao da se na taj način nastavlja praksa političkog populizma.
„Budžet je mnogo više potrošački nego razvojni i u značajnoj mjeri nastavlja praksu političkog populizma ustanovljenu usvajanjem budžeta za ovu godinu. To je jako opasna praksa koja ugrožava stabilnost javnih finansija i ekonomsku održivost. Zato i nalaže hitnu promjenu u politici izvršne vlasti – uspostavljanje odgovorne vlade koja će obaviti posao konsolidacije javnih finansija i realizacije strukturnih reformi, da bi se u ovoj zemlji mogla normalizovati ekonomska aktivnost, a samim tim i politički život“, rekao je Đukanović u intervjuu agenciji Mina-business.
On je dodao da je budžet planiran u visini od 2,85 milijardi EUR, što je oko 165 miliona više u odnosu na tekuću godinu i što samo po sebi zabrinjava, imajući u vidu visinu i strukturu budžetske potrošnje u ovoj godini. On je podsjetio i da je kapitalni budžet planiran na 202 miliona EUR, što je otprilike oko sedam odsto.
„Ako je struktura budžeta takva da je 93 odsto potrošnja, a sedam odsto investicije, onda je jasno to nije razvojni, nego potrošački budzet. To je sasvim jasno“, poručio je Đukanović.
On je kazao da je realnost budžetskog planiranja tijesno zavisna od realnosti projekcija političkog i makroekonomskog okvira.
„Plašim se da je planiranje budžeta zasnovano na nerealnim pretpostavkama i na domaćem i na međunarodnom planu. Predlog budžeta pretpostavlja da će crnogorska ekonomija naredne godine rasti po stopi od četiri odsto. Ta optimistična procjena je zasnovana na realizaciji reformi i prilivu investicija. Plašim se da ni jedno ni drugo nije realno“, saopštio je Đukanović.
On je rekao da ukoliko se zaista želi realizacija reformi, posebno dubokih kakve su sada potrebne Crnoj Gori, onda je neophodno imati izrazitu političku stabilnost, koje nema.
„Nije realno da ćemo u uslovima nepouzdane političke stabilnosti imati jaku vladu koja će preuzeti odgovornost dovođenja u red javnih finansija i biti u stanju da realizuje veoma bolne strukturne reforme koje se dalje ne mogu odlagati“, naveo je Đukanović.
Budžet počiva na nerealnoj pretpostavci
On je dodao i da se plaši da Predlog zakona o budžetu za narednu godinu počiva na nerealnoj pretpostavci pozicije naše države u inostranstvu.
„Realnije je očekivati da EU zauzme potpunu distancu u odnosu na Vladu, nego da joj pruži podršku i otvori mogućnost zaduživanja kod evropskih banaka“, kazao je Đukanović.
On je upozorio da je vrijednost crnogorskih obveznica žestoko pala na evropskom tržištu, da takođe ne postoji nepregledna mogućnost zaduživanja kod domaćih banaka, kao i da se Vlada u posljednjem kvartalu ove godine, u nemogućnosti zaduživanja na stranom finansijskom tržištu, na domaćem zadužila 55 miliona. A plan Vlade je da u narednom trogodišnjem periodu (2023. – 2025.) uzme novih 2,7 milijardi EUR kredita.
„Jasno je da nije realna pretpostavka da ćemo imati niti duboke reforme, niti intenzivan priliv investicija“, rekao je Đukanović.
On smatra da je budžet neodrživ i zbog visokih deficita koji su njime planirani.
„Deficit za narednu godinu se planira na nivou od 366 miliona, odnosno otprilike šest odsto i na tom nivou se projektuje i za 2024. i za 2025. Dakle, daleko iznad onoga što su pravila koja važe u eurozoni. Još opasnije je da ćemo, poslije dugo vremena, imati deficit budžeta tekuće potrošnje. Na taj način direktno kršimo Zakon o budžetu i o fiskalnoj odgovornosti i narušavamo zlatno fiskalno pravilo, a to je da se tekuća potrošnja mora finansirati iz izvornih prihoda“, saopštio je Đukanović.
On je naveo da je kapitalnu potrošnju, odnosno investicije moguće do određenog nivoa finansirati iz kredita, uz pretpostavku da će taj novostvoreni proizvod, bilo da je to auto-put, kabl ili skijalište, u sljedećim godinama generisati nove prihode i da će se iz tih prihoda servisirati krediti koji su uzeti za realizaciju tih investicija.
„Mi budžetom i srednjoročnim okvirom planiramo ne samo za narednu, nego i za 2024. i 2025. otprilike po 150 miliona deficita tekuće potrošnje. To znači da ćemo plate, penzije i socijalna davanja finansirati iz kredita, te nema nikakvog osnova da vjerujemo da ćemo iz takve potrošnje stvoriti novi i veći društveni proizvod koji će nam obezbijediti da kasnije uberemo dodatne javne prihode i otplatimo kredite“, rekao je Đukanović.
On je poručio da se na taj način samo stvara iluzija da je moguće živjeti nezavisno od rezultata rada i povećavati lična primanja, odnosno zarade, nezavisno od rasta produktivnosti rada.
Đukanović smatra da je Crna Gora u ozbiljnom problemu sa održivošću budžeta i kada je u pitanju odnos tekuće i kapitalne potrošnje.
„Kapitalni budžet je planiran na nivou od 202 miliona EUR, što je 20 odsto niže u odnosu na ovu godinu kada je bio 240 miliona i značajno niže u odnosu na neke prethodne godine kada je dolazio i do 280 miliona. Plašim se da u kapitalnom budžetu nije planirano ništa što bi moglo podstaći obnovu investicionog ciklusa, generisati povoljniju dinamiku ekonomskog života i obezbijediti otvaranje novih radnih mjesta“, rekao je Đukanović.
On je naveo i da je organizacija prijevremenih parlamentarnih izbora jedini mogući put da se dođe do odgovorne vlade i da se Crna Gora vrati provjereno uspješnom modelu političkog života i vođenja ekonomske politike, kakvu je imala do prije dvije godine.
Socijalnoj politici potrebna ozbiljna reforma
Đukanović je rekao da se na socijalnu politiku odnosi ista ocjena kao i kada je u pitanju politika plata i lične potrošnje.
„Morate primijetiti da nema ni najave ozbiljnih reformi u politici zarada i socijalnih naknada. Kada govorim o zaradama, logično bi bilo očekivati reformski paket koji bi uticao na povećanje produktivnosti rada u javnom sektoru i obezbijedio fiskalnu održivost sistema zarada, unaprijedio sistem nagrađivanja i doprinio boljem servisu građana“, kazao je Đukanović.
Kada je riječ o socijalnim naknadama, on je podsjetio da je za samo dvije godine okvir potrošnje za socijalnu i dječju zaštitu porastao za vise od 100 odsto i došao otprilike do nivoa od 190 miliona.
„Da se razumijemo, i ja sam čovjek politike i želim da učinimo što je moguće da povećamo zarade ljudi u Crnoj Gori, da povećamo socijalne naknade, ali nikada se nijesam služio stvaranjem iluzija. Dakle, smatram da smo svi odgovorni, a posebno vladini i državni funkcioneri da govorimo istinu i da razvijamo svijest da potrošnja svakog pojednica i društva u cjelini zavisi isključivo od toga kako smo prethodno radili i koliko smo stvorili“, saopštio je Đukanović.
Kada je u pitanju socijalna politika, on smatra da je potrebna ozbiljna reforma koja će obezbijediti da te naknade budu preciznije usmjerene prema onima kojima su stvarno potrebne.
„Mislim da nije ni pametna, ni racionalna politika kojom se uvode dječiji dodaci za svu djecu u Crnoj Gori. To apsolutno nije potrebno. Umjesto toga, treba izdašnije pomoći porodicama kojima je socijalna pomoć stvarno potrebna. Takođe, još neke mjere iz okvira socijalne politike su posljedica populistički neodgovornog rezonovanja“, naveo je Đukanović.
On je podsjetio da je program Evropa sad, kada je usvajan, dominantno bio fokusiran na tržište rada.
„Međutim, kada je trebalo izglasati program, razigrali su se parlamentarci i većina poslaničkih klubova, tako da su svoju podršku uslovljavali zahtjevima za povećanjem raznih socijalnih naknada da bi uspješnije glumili tobožnju brigu za dobrobit građana. Zato danas imamo ovakav nivo potrošnje u politici zarada i socijalnih naknada koji nema utemeljenje u stvorenom društvenom proizvodu. Kada dođete u takvu situaciju, jedino čemu se realno možete nadati u bliskoj budućnosti je bankrot. Svejedno da li je u pitanju domaćinstvo, preduzeće ili država“, poručio je Đukanović.
O aranžmanu sa MMF-om
On smatra i da bi aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) bio nepotreban kada bi postojala politički odgovorna vlada, koja vodi računa da prihodi i rashodi u budžetu budu u maksimalno mogućoj mjeri usaglašeni, a deficit podnošljiv.
„Kada nemate takvu vladu, onda se morate obratiti MMF-u i zajedno sa njim praviti srednjoročni program konsolidacije javnih finansija“, kazao je Đukanović.
On je podsjetio na grčko iskustvo, kada je 2009. godine tadašnji premijer Grčke Jorgos Papandreu objavio da je stanje javnih finansija neuporedivo lošije od onog što su prethodne vlade saopštavale. U tom trenutku visina javnog duga u odnosu na bruto domaći proizvod (BDP) je bila 126 odsto.
„Grčka se obratila MMF-u za sklapanje aranžmana koji će podrazumijevati program finansijske konsolidacije i strukturnih reformi. Od 2010. do 2020. godine Grčka je prošla kroz 14 paketa štednje i realizacije strukturnih reformi. Fokus MMF-a je na tome kako da se uravnoteže prihodi i rashodi. Dakle, ti paketi štednje obavezno vode u smanjenje potrošnje i povećanje javnih prihoda. Šta to konkretno znači? Obaranje plata i penzija i povećanje poreza“, saopštio je Đukanović.
On je podsjetio da je kroz tih 14 paketa štednje u osam navrata došlo do smanjenja zarada, a u šest navrata i penzija, dok je više stotina hiljada radnih mjesta, prije svega u javnom sektoru, izgubljeno.
„To su paketi štednje i strukturnih reformi oko kojih nema pogađanja. Razne vlade u Grčkoj su protestovale i zaricale se da nikad neće prihvatiti takve uslove. Međutim, da bi uopšte mogle da sjednu sa MMF-om i da sa njim razgovaraju o pomoći u finansiranju, prethodno su morale donijeti zakone u parlamentu kojima će garantovati ispunjenje uslova koje je MMF postavio. Grčka je, za to vrijeme pozajmila oko 325 milijardi. To je vodilo dodatnom povećanju javnog duga, tako da je 2017. godine, kada se uspostavlja neka stabilnost i prvi put ostvaruje suficit, Grčka bila na 182 odsto duga u odnosu na BDP“, rekao je Đukanović.
On je dodao da je sve to bilo praćeno višekratnim povećanjem poreza, čime se gubila atraktivnost poslovnog ambijenta, a samim tim i interesovanje investitora. A to nije ni malo lijepa perspektiva za zemlju kojoj je potreban oporavak ekonomije.
„Države i pametne vlade zato izbjegavaju taj scenario, ne ulaze u nekontrolisanu, neutemeljenu potrošnju da im kao jedina perspektiva ne bi preostao MMF i kontrola koja će opravdano i sasvim razumljivo biti rigorozna. Ulazak u takvu realnost znači jasnu potvrdu da se država ponaša neodgovorno i da kreira potrošnju koju njena ekonomija ne može da izdrži. Dakle prevencija tome je odgovorno upravljanje ekonomskom politikom zemlje. Nažalost, mi to sada nemamo, zato govorimo o potencijalnom aranžmanu sa MMF-om“, kazao je Đukanović.
On je dodao da aranžman za sada nije zvanično zatražen, ali da ne misli da je Crna Gora daleko od njega.
„Utoliko prije što ne vidim da ćemo u postojećem rasporedu političkih snaga uskoro doći do politički autoritativne i stabilne vlade, koja će preuzeti odgovornost za nužne rezove. A, čini mi se da je sada dinamika jako nepovoljna i da mi iz mjeseca u mjesec kvarimo svoju poziciju i šanse“, rekao je Đukanović.
On je podsjetio i da je u momentu kada je Grčka ušla u krizu evropska ekonomija djelovala mnogo bolje nego danas.
„U projekcijama Evropske komisije za posljednji kvartal ove godine govori se da će evropska ekonomija biti u padu, a za narednu godinu se planira rast od samo 0,3 odsto. Dakle, potrošeno je i ono što je bila evropska monetarna praksa tokom prethodnih godina, da se krize koje su nastupale rješavaju takozvanim kvantitativnim popuštanjem, odnosno nešto fleksibilnijom monetarnom politikom“, naveo je Đukanović.
On je dodao da zahvaljujući takvoj ranijoj praksi danas imamo inflaciju u eurozoni koja će na kraju godine vjerovatno iznositi oko deset odsto.
“Poučena time, danas Evropska centralna banka (ECB) pravi redukciju monetarne mase u Evropi sa manjom ponudom eura u odnosu na zahuktalu tražnju. Jasno je da se povećava cijena novca, jasno je zbog čega je ECB već podigla referentnu kamatnu stopu, zbog čega će komercijalne banke na temelju te stope sada nadograđivati svoje troškove i provizije i zbog čega će troškovi svakog sljedećeg zaduživanja biti sve veći“, saopštio je Đukanović.
On je poručio da ne želi da širi paniku i ne kaže da se sve to u Crnoj Gori mora dogoditi, ali smatra da je praksa tokom posljednje dvije godine veoma upozoravajuća i da je, ako se ona odmah ne promijeni, gotovo neizbježno da i Crna Gora uđe u takozvani grčki scenario.
„A ne vidim da se planira promjena. Volio bih da mogu kvalifikovati budžet kao razvojni i investicioni, ali nažalost, ja ga kvalifikujem kao potrošački, i ta se potrošnja u značajnoj mjeri oslanja na zaduživanja“, rekao je Đukanović.
On je kazao da je optimističniji scenario, bez obzira što ga ne priželjkuje, da se u partnerstvu sa MMF-om, kad već ne možemo samostalno, izaranžira srednjoročni program koji će garantovati da se zaustavlja loša praksa nekontrolisane potrošnje, a zemlja vraća u realne ekonomske i finansijske okvire.
„Pesimističnije od toga je da produžimo spontano ekonomsko propadanje usljed vrlo kratkoročne političke iluzije avanturista koji misle da se tako osvaja ili čuva vlast. A to znači da potrošnju koju smo propisali zakonima ne možemo da servisiramo iz izvornih prihoda, ne možemo da se zadužimo na domaćem i stranom tržištu, pa samim tim ne možemo da izmirujemo obaveze za plate, penzije i socijalna davanja, niti one prema stranim kreditorima. E to je najgori mogući scenario o kojem govorim. Nijesmo jos došli dotle, ali ono kako smo radili posljednje dvije godine i kako smo projektovali javnu potrošnju za narednu godinu, mislim da smo blizu takvog epiloga. Nastavljamo da se krećemo tim smjerom sa veoma prijetećim posljedicama“, poručio je Đukanović.
O programu Evropa sad
Na pitanje da li je program Evropa sad usvojen u pogrešno vrijeme i da li je on isključivi uzročnik skoka inflacije, Đukanović je odgovorio da nije važno vrijeme, nego zanemarivanje pitanja održivosti javnih finansija i netaktična implementacija, a da ne misli da je program ključni generator inflacije.
“Neke ideje programa razumijem i podržavam, kao što je ideja rasterećenja poslodavaca od visokih stopa poreza i doprinosa na rad. Tvrd sam zagovornik da korekcija poreza i doprinosa mora da bude samo na niže”, rekao je Đukanović.
On je kazao da, takođe, podržava ideju da se nađe dobar balans između investicione i lične potrošnje.
“Kada sa ove distance gledam na praksu vlada koje sam vodio ja i onih u kojima je dominantno participirala partija na čijem se čelu nalazim, mislim da smo morali da tražimo bolji balans između investicione i lične potrošnje”, naveo je Đukanović.
On je kazao da je uvijek na strani logike dobrog domaćina.
“Ako dobar domaćin kaže – Hajde da sada uložimo u popravku naše kuće, da izgradimo auto-put, obezbijedimo sigurnost putovanja, da manje ljudi strada kroz Platije, da napravimo podmorski energetiski kabl prema Italiji, da izgradimo nove strukture zimskog turizma na sjeveru Crne Gore umjesto nekadašnjih industrijskih kombinata, da razvojem infrastrukture skijališta stvorimo uslove za nove investicije, zbog čega danas, recimo, u Kolašinu imamo već 15-ak privatnih investicija u nove hotele. Teško je tome prigovoriti, ali čini mi se sada da smo vođeni tom idejom da što više uložimo u ubrzani razvoj, izvjesno previdjeli da politika podrazumijeva vrlo senzibilnu pažnju o unapređenju životnog standarda jer građani žele da sto prije osjete blagodeti politike za koju su vam dali podršku”, objasnio je Đukanović.
Većina od njih, kako smatra, ne prihvata argumente da je toliko prioritetna gradnja auto-puta, niti su spremni da sačekaju da ta investicija počne da odbacuje nova radna mjesta na kojima će raditi njihova djeca za pet ili sedam godina.
“Ljudi su vrlo, vrlo nestrpljivi. Ne prigovaram tome, razumijem. Svi želimo da za svog života, što prije obezbijedimo bolji standard. Ne očekujem da mi neko ko se ne bavi politikom kaže da mu nije važno povećanje zarade od 200 EUR, i da je važnije da svi zajedno još odvojimo iz budžeta i napravimo i drugu dionicu auto-puta. To nije realno očekivanje”, naveo je Đukanović.
On je kazao da mu se čini sada da su oni kao ranije vlade u određenoj mjeri to potcijenili, što je pojačalo nestrpljenje i očekivanje građana za višim primanjima i na neki način stvorilo pogodan teren za populizam koji je eskalirao krajem prošle godine kreiranjem programa Evropa sad.
“Dok vodimo vladu mi nijesmo ekonomisti, nego prije svega političari, preuzimamo odgovornost za javni interes i interese građana. Danas mi se čini da je imalo političkog opravdanja da usporenije realizujemo neke od kapitalnih investicija, a da dio tih budžetskih fondova usmjerimo u brže povećanje plata i penzija. Svakako od ubrzane realizacije najvažnijih infrastrukturnih i razvojih projekata, posebno u energetici i turzmu Crna Gora nije na gubitku. Možda jeste prethodna vlast na političkom i izbornom gubitku. Ali svaki nauk se plaća”, ocijenio je Đukanović.
On je dodao da ako nešto zamjera tom programu, to je što je kreirao potrošačka očekivanja koja nijesu utemeljena u prethodnom stvaranju.
“Kreirao je povećanje zarada bez rasta produktivnosti i ugrozio je stabilnost javnih finansija, a posebno u dijelu zdravstvene zaštite. Umjesto oprezne i fazne realizacije tog programa, iz političkih razloga se požurilo i ušlo grlom u jagode”, ocijenio je Đukanović.
Prema njegovim riječima, iskreirana je potreba za značajno uvećanim fondom plata, koji se može finansirati jedino iz kredita. A kada uđete u situaciju da tekuću potrošnju finansirate iz kredita, to je put u slom javnih finansija i u bankrot države.
“Takođe, ne mislim da je program Evropa sad dominantan generator inflacije. Treba primijetiti da je najveći dio inflacije u Crnoj Gori uvezen. Vi danas u eurozoni imate inflaciju koja je na nivou 9,5-9,6 odsto, u EU čak i nešto iznad toga”, kazao je Đukanović.
Nažalost, kako je dodao, u Crnoj Gori je inflacija značajno visa.
“U oktobru smo imali inflaciju od 16,8 odsto. Vidjećemo kolika će biti prosječna inflacija u ovoj godini. Ministarstvo finansija prognozira 12 odsto. Volio bih da bude samo toliko, a plašim se da će se pokazati da je ipak iznad tog nivoa”, rekao je Đukanović.
Jedan dio inflacije je, kako je naveo, uzrokovan ratom u Ukrajini, prije svega, rastom cijena energenata i problemom u lancima snabdijevanja u Evropi, a drugi dio dolaskom, ne samo sezonskim, ljudi pogođenih ratom u Ukrajini. Dolascima iz Rusije ili iz Ukrajine koji su, takođe, svojim finansijskim potencijalom postali generator nove potrošnje, što doprinosi rastu inflacije.
“I na kraju svega toga program Evropa sad, takođe, značajnim rastom plata i penzija povećao je potrošačke apetite naših građana. Biće neophodno da se vlada, koja god to bude, u narednom periodu pozabavi cjelovitim antiinflatornim programom”, ocijenio je Đukanović.
On je, na pitanje da li je u nekom periodu dok je bio premijer i kada je ekonomska situacija u zemlji bila bolja, postojao prostor za neki program sličan ovom koji bi značajnije povećao plate zaposlenih, odgovorio da je u nekim fazama postojao realan prostor za to.
“Nije to bilo sve vrijeme od obnove nezavisnosti. Većinu tog vremena suočavali smo se sa posledicama teške finansijsko ekonomske krize u Evropi i svijetu. Sjetite se samo dubine krize zapocete 2008. godine koja se protegla najmanje narednih pet godina”, naveo je Đukanović.
Tijesna međuzavisnost između političke stabilnosti i ekonomskog stanja
Đukanović je, govoreći o uticaju globalne ekonomske krize na Crnu Goru, ali i političkoj krizi u državi, kazao da nema nikakve sumnje da postoji tijesna međuzavisnost između političke stabilnosti i ekonomskog stanja, ne samo u našoj nego u svakoj zemlji.
“Prije obnove nezavisnosti 2006. godine, a posebno nakon toga imali smo veoma odgovoran i promišljen odnos prema izazovima sa kojima se Crna Gora suočavala. Uspjeli smo da u potpuno neregularnim uslovima rata, sankcija, bombrdovanja, naraslih tenzija očuvamo političku stabilnost koja se iz godine u godinu unapređivala, a Vlade su u kontinuitetu unapređivale poslovni ambijent u državi čineći ga veoma konkurentnim”, rekao je Đukanović.
U periodu nakon referenduma pa sve do 2020. godine u Crnoj Gori su direktne strane investicije činile 18, 19, 20 odsto domaćeg bruto domaćeg proizvoda, što ubjedljivo govori o povjerenju koje su stranci imali prema političkoj stabilnosti i poslovnom ambijentu naše zemlje.
“Građanin Crne Gore je 2006. godine bio na nivou od 36 odsto životnog standarda građanina EU, 2019. godine, odnosno 13 godina kasnije, na nivou od 50 odsto. To je najubjedljiviji podatak o dobroj dinamici ekonomskog razvoja Crne Gore”, rekao je Đukanović.
On je naveo da promjenom vlasti 2020. godine, nažalost, imamo promijenjene trendove kada je u pitanju ekonomski život Crne Gore, što se, prije svega, ogleda u manjku interesovanja investitora.
“Danas svjedočimo ozbiljnom deficitu investicionog interesovanja ne samo od očekivanih novih investitora, nego i usporavanju realizacije investicionih planova investitora koji su ovdje. Takođe svjedočimo i odlasku jednog broja investitora koji su uspješno krenuli u razvoj biznisa u Crnoj Gori”, rekao je Đukanović.
On je naveo da je to veoma opasna opomena, koja za posledicu ima povećanu nezaposlenost, jer je logično gdje nema investitora i ljudi iz biznisa, nema ni novih radnih mjesta.
“To ima odraz i na stanje javnih finansija, na visinu i odrzivost javnog duga i otežane mogućnosti za zaduživanje. Imamo loš kreditni rejting – neinvesticioni kreditni rejting koji nam otežava mogućnost pristupa kapitalu na finansijskom tržištu što će usloviti sporiju realizaciju sledećih kapitalnih projekata koje Crna Gora mora da realizuje ukoliko želi da bude ekonomski razvijena zemlja. I na sve to se naslanja jedna nova praksa koja dolazi kao posljedica naglašenog političkog populizma”, ocijenio je Đukanović.
On je naveo da se prije dvije godine država zadužila za 750 miliona EUR po stopi od 2,9 ili 2,95 odsto, a da danas nije moguće doći do kredita ispod kamatne stope između osam, devet, u jednom trenutku čak i deset odsto.
Stanje u energetici nije onako kako bi trebalo da bude
On je, govoreći o energetskoj krizi i pomoći od 30 miliona EUR koju bi Crna Gora trebalo da dobije od EU u januaru, kazao da je dobro da možemo računati na tu pomoć i da se nada da ovaj zaplet u političkim odnosima između naše parlamentarne većine i institucija EU neće ugroziti opredijeljenu pomoć Crnoj Gori za rješavanje problema koji je nastao kao posljedica rata u Ukrajini i koji je generisao energetsku krizu u Evropi.
On smatra da stanje u energetskom sektoru Crne Gore danas nije onako kako treba da bude.
“Mislim da je to dominantno posljedica neodgovornog upravljanja energetskim kompanijama. U prva tri kvartala Elektroprivreda (EPCG) je ostvarila gubitak od 88 miliona. Prihodi su joj porasli 38 odsto, a rashodi za 73 odsto. I to dovodim u vezu sa informacijama koje smo imali prilike da pročitamo da je Elektroprivredi kao nosećem stubu energetskog sektora u Crnoj Gori tokom prethodnog perioda bilo nekontrolisanog, potpuno neproduktivnog, partijsko-političkog zapošljavanja, što potvrđuje da su sebični partitokratski interesi odnijeli prevagu nad državnim”, rekao je Đukanović.
On smatra da Crnoj Gori nedostaje jasna strategija razvoja energetskog sektora.
“Sjetićete se kritika koje su upućivane na račun prethodne vlasti zato što je forsirala veće korišćenje hidro i vjetro potencijala u Crnoj Gori. Danas kada imamo energetsku krizu pokazuje se da je otkupna cijena struje iz domaćih mini hidro elektrana i vjetroelektrana 90 EUR po megavat satu, a da Elektroprivreda takvu energiju sa evropskog tržišta uvozi po 300 do 500 EUR po megavat satu”, rekao je Đukanović.
On je kazao da je nasuprot Elektroprivredi, Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES), uspostavljajući još prije desetak godina kvalitetno strateško partnerstvo sa danas najrenomiranijimm operaterom prenosa električne energije u Evropi – italijanskom Ternom i dobrim upravljanjem čak i u ovom vremenu, u stanju da stabilno i pozitivno posluje.
“Smatram da je ovo vrijeme u kojem se u Crnoj Gori u tom sektoru mora voditi mnogo osmišljenija politika i mora definisati jasna srednjoročna strategija razvoja energetskog sektora”, rekao je Đukanović.
Đukanović je na pitanje da li smatra da Crna Gora može izbjeći krizu, s obzirom na energetsku situaciju u svijetu, eventualne restrikcije i značajniji rast cijena, odgovorio da odgovornom politikom nadležnih državnih organa i odgovornim upravljanjem energetskim kompanijama, apsolutno može.
„Ako se pokaže potreban nivo odgovornosti i kompetentnosti, uprkos problemima koji postoje, mislim da se to može uraditi. Ukoliko se, pak, dogodi da i mi dođemo do obaveznih restrikcija električne energije, to će biti samo još jedna veoma ubjedljiva potvrda nekompetentnosti i neposvećenosti interesima države upravljačkih i menadžerskih struktura u tim kompanijama“, smatra Đukanović.
Komentarišući dogovor da EPCG za 20 miliona EUR kupi nikšićku Željezaru od turske Tosyali grupe, kao i moguće implikacije tog posla na poslovanje crnogorske elektro-energetske kompanije, Đukanović je kazao da je u više navrata vodio vladu i da ima dugo iskustvo kontinuirane brige države prema toj kompaniji i zaposlenima u njoj.
„Razumijem i podržavam želju vlade da spasi svaku proizvodnju koju je moguće spasiti. Da li je ovo urađeno na pravi način, sumnjam“, dodao je Đukanović.
On je podsjetio da je imao priliku da tokom jednog nedavnog boravka u Turskoj razgovara sa vlasnicima turske kompanije, u cijem sastavu je i nikšićka Željezara koji su imali ideju da, zbog drastičnog pogoršanja uslova na tržištu čelika, privremeno zaustave tu proizvodnju i uz saglasnost Vlade krenu u proizvodnju električne energije iz solarnih panela na toj lokaciji.
„Zašto nije došlo do sporazuma između privatnog investitora i Vlade, nije mi poznato. Sada se EPCG pojavljuje u ulozi nekog ko supstituiše tu privatnu inicijativu. Plašim da je cio aranžman poprilično kontroverzan“, poručio je Đukanović.
On tvrdi i da je način na koji je to urađeno problematičan, sa stanovišta transparentnosti javnih finansija.
„Vlada je opredijelila EPCG 15 miliona EUR za kupovinu svojih akcija u tom preduzeću, koje bi svakako, i bez plaćanja, bile u kratkom vremenskom periodu poništene i postale drzavno vlasništvo u EPCG. Pored toga, to je urađeno iz tekuće budžetske rezerve, što znači da je generisalo dodatni deficit“, upozorio je Đukanović.
Položaj stranih investitora pogoršan političkim nestabilnostima
Đukanović je ocijenio i da je položaj stranih investitora u Crnoj Gori pogoršan političkim nestabilnostima.
Prema njegovim riječima, za svakog investitora je važno da postoji politička stabilnost i predvidivi poslovni ambijent, što trenutno nije slučaj u Crnoj Gori.
„Kada toga nema, to je znak za uzbunu kod privatnih investitora. Neki su već reagovali na taj znak i napustili Crnu Goru. Neke kompanije, poput Aman rizorta na Svetom Stefanu su u procesu arbitraže, takodje i Port of Adria, kao operater u Luci Bar “, naveo je Đukanović.
On je dodao da investitori ne napuštaju poslovni ambijent u kojem postoji sigurnost.
„Kada vas jedan renomirani investitor napusti, to je kao da sakupljate perje iz jastuka, prethodno nepažljivo ili neznaveno rašivenog. Jer investitori međusobno komuniciraju i jedni drugima prenose iskustva, posebno negativna, tako da mene ne iznenađuje što imamo deficit interesovanja za poslovanje u Crnoj Gori“, saopštio je Đukanović.
On smatra da je to stanje koje nadležni državni organi treba brzo da tretiraju, u suprotnom će nastupiti ozbiljno usporavanje razvoja.
„Crna Gora je zemlja koja traži vrlo dinamičan razvoj i napredak iz godine u godinu. Mi ga ne možemo obezbijediti bez ozbiljnog partnerstva sa referentim investitorima. Da li mi to umijemo da obezbijedimo? Naravno. Nijesmo mi eksperimentisali, nijesmo ni Porto Montenegro, niti Portonovi, niti Lušticu, niti podmorski kabl, niti auto-put gradili sami. Jer nijesmo imali niti jednu domaću kompaniju sa iskustvom na takvim projektima. Gradili smo te objekte sa renomiranim stranim kompanijama, jer strane investicije ne donose samo novac, nego i nasušno potrebno upravljačko i menadžersko iskustvo i nove tehnologije“, objasnio je Đukanović.
Zato je, kako smatra, za zemlju na ovom nivou razvoja, krucijalno važno da ima dobar poslovni ambijent i pouzdana partnerstva sa referentnim investitorima.
O inicijativi Otvoreni Balkan
Na pitanje zašto smatra da Crna Gora ne bi trebalo da bude dio inicijative Otvoreni Balkan, čije su članice Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija, Đukanović je odgovorio da su sve regionalne inicijative dobrodošle, ako vode ka strateškom cilju – a to je članstvo u EU.
„Sve regionalne inicijative, a ima ih preko 30, su poligoni na kojim treniramo svoje kapacitete za onaj nivo konkurentnosti koji moramo imati na tržištu Evrope. Naravno, treninzi imaju smisla ako imamo evropskog trenera, koji nam pomaže da usvojimo pravila ponašanja i standarde, uz podrazumijevajuću našu spremnost da te standarde poštujemo“, rekao je Đukanović.
On je poručio da je Crna Gora jasno definisala svoj cilj – da želi članstvo u EU, a ne alternativu članstva.
„Zbog toga smo vjerovali da su dvije postojeće inicijative, a to su CEFTA i Berlinski proces, više nego dovoljne, i da nas obavezuju na sistematsko usvajanje evropskih standarda, a imaju evropski menadžment koji nas opominje ukoliko eventualno negdje nijesmo ostvarili sve što je potrebno da bi se kvalifikovali“, kazao je Đukanović.
On je ocijenio da je Crna Gora napravila ozbiljan napredak i najdalje odmakla u procesu pridruživanja EU nakon čega se pojavljuje inicijativa Open Balkan, koja je kreirana od ljudi koji su u tom trenutku izgubili vjeru u realnost pristupanja EU i krenuli u traženje alternative.
„Sporazumi koje su potpisale te tri države članice u međuvremenu nijesu ratifikovani u njihovim parlamentima. Očigledno da ima problema i u njihovoj parlamentarnoj javnosti. Kada je u pitanju Crna Gora, mi bismo morali da se vraćamo unatrag u odnosu na već dostignute evropske standarde i prilagođavamo se saradnji po regionalnim balkanskim pravilima“, rekao je Đukanović i dodao da to zaista nije neophodno.
Crna Gora ima realne resurse ozbiljnog razvoja
Komentarišući ekonomske perspektive Crne Gore u narednom periodu, Đukanović je saopštio da bi iz dosadasnjeg razgovora neko možda zaključio da je slika budućnosti sumorna, ali da to ne mora da znači.
„Uvjeren sam da Crna Gora ima veoma realne resurse ozbiljnog razvoja i to smo dokazali u periodu od 2006. do kraja 2019. Ubijeđen sam takođe da nijesmo iskoristili ni polovinu svojih razvojnih resursa, čak ni u turizmu, koji smo najintenzivnije razvijali, a da ne govorim o proizvodnji hrane, energetici, IT-u“, poručio je Đukanović.
On tvrdi da realni resursi i mogućnosti postoje, ali da zemlja treba da vrati odgovorno upravljanje.
Takođe, kako je naveo, Crna Gora je godinama dinamično napredovala u dobroj mjeri zahvaljujući kvalitetu upravljanja.
„Ovo će neko razumjeti kao hvalisanje, ali nije. Ovo je realnost. Crna Gora je imala odgovorno upravljanje“, dodao je Đukanović.
Prema njegovim riječima, Crna Gora već dvije godine nema dobro upravljanje.
„Ne komentarišem, bilo bi naopako polemisati sa odlukom građana na izborima. Oni imaju pravo na izbor i te odluke mi kao ljudi politike moramo poštovati. Zato sam i promjenu vlasti 2020. godine razumio kao šansu. Promjena vlasti u zrelim i odgovornim društvima uvijek je šansa da dobijete neki novi impuls u dinamici demokratskog razvoja zemlje. Ono što kritikujem je sada već dvoipogodišnje iskustvo koje govori da su partije i ljudi koji su toliko žudjeli za svojom šansom ovako neodgovornim i nacionalnim interesima neposvećenom načinu upravljanja u kratkom vremenu državu i društvo uveli u agoniju. I to je loša sudbina ove zemlje tokom poslednjih par godina, ali ne treba o tome nipošto suditi kao o neminovnom i konačnom epilogu“, poručio je Đukanović.
On smatra da je to samo jedno loše iskustvo kroz koje društvo prolazi u svom demokratskom zrijevanju i vjeruje da smo danas pametniji nego što smo bili prije dvije godine.
„Uz odgovorno upravljanje državom Crnom Gorom, oslonjeno na domaće resurse, mislim da imamo dobru perspektivu ekonomskog i demokratskog razvoja“, ocijenio je Đukanović.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
