Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Da bi Crna Gora bila u skladu sa svojim Ustavom, ekološka država, ona mora ostati mala, dragocjena i skupa. Crna Gora treba da uvozi pamet, što znači da se naprave posebne povlastice za kompanije visoke tehnologije. Država treba da bude super fleksibilna, a ne birokratizovana, poručio je profesor Isak Adižes.
Adižes je osnivač i predsjednik Adižes instituta, tvorac metoda koji nosi njegovo ime, kao i renomirani konsultant kompanija i vlada, širom svijeta.
Povod za razgovor, koji je vodila konsultantkinja za strateško komuniciranje Jelena Pavićević, bilo je uspostavljena saradnja između Kalifornije i Crne Gore, koju razvija i vodi organizacija ME & US, sa ciljem investiranja i razmjene znanja i iskustava, u privrednim i kulturnim oblastima.
Pavićević: Šta je to što bi mogli da naučimo od Izraela?
Adižes: Izrael je 63% pustinja, u kojoj nema ničega, nikakvih ruda, nikakvih blaga. Ipak, Izrael se podigao na svjetski nivo. Danas je Tel Aviv najskuplji grad na svijetu, skuplji od Njujorka, Pariza i Rima. Ovdje jedan stan od 40 m2, košta dva miliona dolara. Kako se to desilo? Sve zavisi od toga na čemu baziramo naš rast. U Aziji npr. prodaju radnu snagu, pošto imaju ogromnu radnu snagu i ona je tamo jeftina.
Šta Izrael ima? Mozak.
I to znači da se Izrael podigao na ovaj visoki nivo, jer ima mnogo start-up kompanija, koje izlaze na tržište i koje se mjere milijardama dolara.
Tako je i Tel Aviv najskuplji grad na svijetu, gdje ima mnogo novca.
Kako se to desilo? To je najviše došlo od toga što su došli Rusi iz Rusije u Izrael, a mnogi Rusi su dobro vaspitani i imaju dobro obrazovanje, posebno iz matematike i fizike, a otišli su iz Rusije u kojoj nisu mogli da se izraze u tom sistemu koji ne omogućava preduzetništvo.
Kad su došli u Izrael, došli su na otvoreno tržište, gdje možeš da radiš šta hoćeš i sve je odjednom planulo. Ovdje su izgradili sijaset kompanija i svaki dan, neka kompanija izlazi na berzu sa milijardama dolara.
Šta to znači? Treba i Crna Gora da se odluči kuda će da ide, na čemu će se bazirati i šta će gajiti?
Pavićević: Na čemu bi Crna Gora mogla graditi svoju ekonomiju i svoje društvo?
Adižes: Svaka država treba da pita, koju prednost mi imamo? Izrael ima pamet.
Šta Crna Gora ima kao prednost? Svoju prirodu. Ne kažem da Crnogorci nisu pametni, ali to nije njihovo preimućstvo. Jevreji ipak razvijaju mozak 2.000 godina, jer da ne razvijaju mozak, nestali bi sa svim problemima koje smo imali. To je jevrejska moć.
Crna Gora treba da pita, gdje je naša moć?
Kada sam, svojevremeno, bio konsultant zvaničnika Crne Gore, želio sam da uspostavim avio vezu između Izraela i Crne Gore, jer Izraelci mnogo putuju i još tada su preplavili Tursku, Francusku i Italiju.
Pozvao sam vlasnika izraelske avio kompanije da dođe u Crnu Goru. I dok ga čekam u Budvi, tri sata nakon što je sletio u Podgoricu, pitam se gdje je i zašto mu treba toliko vremena da dođe do Budve. Zovem ga, a on mi kaže da se svakih 100 metara zaustavlja da napravi fotografije i da je ‘’ovo ljepota koja je neopisiva ’’.
Crnogorska obala je nešto čega na svijetu nema nigdje drugo, a Bokokotorski zaliv je kao Norveška na Mediteranu.
Ljudi,danas, traže nazad prirodu. Majamija ima koliko hoćeš, velikih zgrada i oblakodera ima koliko hoćeš, a ljudi gledaju da pobjegnu od tog urbanizma i idu u prirodu i za to su spremni da plate silne pare.
To znači da treba da se ide na visoki turizam, dragocjeni turizam i dati turistima ono što danas ne postoji više. Priroda se gubi po čitavom svijetu.
Takođe, festivali kulture i umjetnosti ne treba da budu samo za Balkan, već treba da budu internacionalni. Ljudi zbog kulture mogu da dođu iz cijelog svijeta da vide nešto što je drugačije od ostalih. Npr. ima mnogo, mnogo festivala klasične muzike, na kojima je još jedan poznati pijanista ili čelista. Čega nema? Nema festivala folklora i narodne muzikeiz ovog dijela Evrope. Treba da se nudi ono čega nigdje drugo nema. Ljudi traže nešto što je originalno, izvorno.
Crna Gora ne treba da pravi greške u svom razvoju i da bude mala žaba koja želi da postane bik,
da želi da bude Las Vegas, da gradi nešto što nije ona. Nemoj da kopiraš, jer to je greška.
Tako se greška pravi i u biznisu, kada neko hoće da kopira druge.Tražiš ono što je prirodno tvoje i gdje se razlikuješ od drugih. Pare i uspjeh se naprave tako što prodaješ ono što niko drugi nema i ono što si ‘’ti’’.
To je Izrael napravio. Izrael kaže, mi imamo ‘’ovo’’ i ‘’to ‘’ćemo služiti. Prodaju puno seminara i inkubatora kojima pomažu start-up kompanijama. Ti imaš neku ideju? Dođi. Damo ti mjesto, pare, marketinšku pomoć, računovodstvenu pomoć. To bi trebala da radi i Crna Gora.
Pavićević: Ako ne treba nikoga da kopiramo, na koga možemo da se ugledamo?
Adižes: Crna Gora, u pogledu turizma, može da se ugleda na Butan, gdje je noćenje 1000 dolara. Dragocjeno. U prirodi. Ljepota.
Crna Gora je imala šansu da bude biser Evrope- ekološka država. To znači i da bude ekološka država koja ima ekološku hranu, a ne pice i sve ove hamburgere i američku groznu hranu, koja samo donosi šećernu bolest i gojaznost. Crna Gora treba da ima svoju hranu. To ljudi traže. Spremni su da plate dvostruki iznos za organsku hranu.
U Santa Barbari ( Kalifornija, SAD ), gdje ja živim, imaju veoma jake zakone koji određuju kako se gradi. Ne smiješ da gradiš više od dva sprata. Veliki dio grada je okružen prostorom u kojem ne smije da se gradi ništa, tj. da ostane prirodno kao što je bilo prije hiljadu godina. I zato su cijene kuća u Santa Barbari visoke, jer ljudi traže to. Ja u Kaliforniji, imam kuću na obali. Sto metara te obale nije moja lična obala, već mogu da odobrim ljudima da na njoj leže, a oni tu mogu da se kupaju i da tuda prolaze i privatna je samo u smislu da niko ne može na njoj da postavi šator i tu da živi.
Danas je Portoriko centar za nove valute. Napravili su poreski sistem kojim daju mogućnost da zarade više onima koji u Portoriku žive najmanje šest mjeseci godišnje. Zbog toga i ogromne pare dolaze u Portoriko. Isto bi tako moglo biti u Crnoj Gori.
Crna Gora treba da se ugleda i na Singapur, koji ima velike poreze na industriju koja traži radnu snagu. Singapur ima najbolji internet na svijetu i svi prave ono što se može izvoziti.
Pvićević: Šta Crna Gora pogrešno radi ?
Adižes: Ja sam prije 20 godina kazao predstavnicima Vlade, da se čuvaju masovnog turizma, jer će se upropastiti ljepota države. Međutim, to se, po mom mišljenju, ipak desilo, ‘’budvanizacijom’’ Crne Gore, gdje oblakoderi zaustavljaju sučevu svjetlost. To sam, inače, vidio da se desilo sa Akapulkom koji je bio biser Meksika, a danas tamo ni mačke ne idu, jer su ga toliko mnogo izgradili da su upropastili sve, a da prethodno, nisu riješili kanalizaciju i neophodnu infrastrukturu. Desile su se mnoge odluke koje se ne mogu popraviti. Dubrovnik je, takođe, napravio neke loše odluke, zbog kojih zimi ni mačaka nema tamo. Mrtav grad. To se desilo i u Malagi. To se desilo i u nekim turističkim gradovima Turske.
Prodaja obale strancima se desila i Havajima. Pravi Havajci sjede u kolibama i gledaju na obalu na kojoj ne mogu da se kupaju.
Zato se takav pristup mora zaustaviti. Sjever je još uvijek sačuvan i ako tamo krene slična gradnja, ode Crna Gora.
Masovni turizam traži masovnu radnu snagu, koju Crna Gora nema, jer je čitava Crna Gora manja od jednog bloka u Los Anđelesu. Od 200 hiljada ljudi koji rade u Crnoj Gori, a za koje ne znam koliko ozbiljno rade, mnogi hoće da budu u administraciji Vlade, svi hoće da budu u birokratiji. Skoro da niko neće da bude kelner. Zato će to da traži uvoz radne snage iz siromašnih zemalja.
Postoji jedan princip: Nikada ne treba imati dugoročno rješenje za kratkoročni problem i nikada ne treba imati kratkoročno rješenje za dugoročni problem.
Radna snaga za turizam je dugoročni problem, a ne samo za tekuću godinu, jer ljudi sa strane, neće doći kratkoročno, nego dugoročno, što mora stvarati i socijalne i političke izazove. Demografski problem će izazivati i određene trzavice.
Ja sam, prije mnogo godina, otišao na jedno mjesto, koje više ne postoji, jer su i to Amerikanci porušili, mjesto na obali Meksika, gdje nije bilo struje, TV-a, telefona, ama ničega, a spavali smo u bungalovima za 1000 dolara na noć. Hiljadu dolara na noć da pobjegneš od civilizacije.
A Crna Gora je otišla u civilizaciju sa kojom nema nikakvu prednost. Narušila je i Bokokotorski zaliv. Šta je nastalo od lijepog Kotora? Nastala je zamka za turiste sa velikim lađama i malim radnjama sa drangulijama. Nastala su kratkoročna rješenja, koja donose kratkoročne pare, a dugoročno uništavaju najveće prirodno blago.
Nisam dugo bio u Crnoj Gori, ali nisam dugo ni vidio neki dugoročni plan u smislu, ko smo, šta smo i kuda idemo.
Pavićević: Kako da privučemo investitore?
Adižes: Moje iskustvo savjetodavca, koji radi po čitavom svijetu jeste da postoji veliki konflikti između preduzetnika i države. Država stalno traži više i više poreza i gleda da skrati krila onima koji su previše moćni, jer moćni preduzetnici ugrožavaju moć države. To stvara sukob između političara i kapitalista. Mnogi moji klijenti traže da osiguraju svoje vlaništvo, jer se boje da će država početi da im oduzima imovinu i da će ostati na cjedilu. Zbog toga, mnogi preduzetnici bježe iz jedne države u drugu, gdje se mogu bolje realizovati i ostvariti više mogućnosti.
U SAD svaka država ima svoje zakone. U Floridi niko ne može da oduzme imovinu stanovniku Floride.
Predložio sam da svako ko unese pare u Crnu Goru i drži ih u Crnoj Gori, odnosno od njih kupi akcije ili imovinu u Crnoj Gori, da im ne može biti oduzeta, ako žive u Crnoj Gori. Ja bih mogao dovesti 10 mojih klijenata koji će donijeti 100-200 miliona dolara u Crnu Goru i investirati ih, ako mogu da budu sigurni.
Predložio sam to Crnoj Gori prije 20 godina, što nije prihvaćeno.
Pavićević: Zašto Vas nisu poslušali?
Adižes: Nisu me poslušali jer to ne bi bilo podržano od EU. Mi možemo da se borimo protiv prljavog novca. Ne bi bilo dobro da Crna Gora postane mjesto gdje dolazi ‘’prljav novac’’, ali ona može da dobije čiste pare.
U stvari, Evropa želi da taj novac ostane u EU, a ne da dođe u Crnu Goru. Tu je i drugi problem. NATO mogu da razumijem, jer jefaktor stabilnosti u regionu. Međutim, zašto Crna Gora ulazi u EU? Crna Gora hoće povlastice od EU, tj. da dobija novac. Ima nešto u crnogorskom mentalitetu, što su mi kazali, da su Crnogorci uvijek bili pod nekim pokroviteljstvom.
Da uporedim to sa jednom pričom. Ide seljak na pijacu i vodi kravu na konopac. Pitaju ga zašto je kontrolisan od strane krave, a on odgovara da njega krava ne kontroliše, već da on kontroliše kravu. Kažu mu da otpusti konopac, a on kaže da ne može, jer će mu krava pobjeći.
To znači da onaj od koga tražiš, on tebe kontroliše.
Ako tražiš nešto, moraš i da daješ nešto, a šta se kupuje tom pomoći od EU? Ogromna birokratija iz Brisela. Hiljade stranica svakakvih propisa. Velika Britanija je pobjegla, a to žele još neke države. Mala Crna Gora treba da bude super fleksibilna, a ne birokratizovana. Treba da se adaptira na različite okolnosti. EU birokratija može da uguši za male pare. Za Makedoniju smatram da bi morala da bude članica EU, zbog velikih nacionalnih tenzija. Međutim, to nije situacija u Crnoj Gori.
I za Ukrajince sam smatrao da im Rusi neće dozvoliti da budu članovi EU i NATO i da treba da se drže nezavisnosti, jer čim su se opredijelili, eto šta se desilo.
Šta Crna Gora, ozbijno, ima od Evropske unije, sem što ima obične parole, bićemo članovi EU, mi smo evropejci. To je politički populizam.
Crna Gora može dobiti i da nije članica EU.
Sada je ušla u problem između EU i Rusije. Sada zbog Rusa koji dolaze u Crnu Goru, imate škripac.
U Beograd je došlo 100.000 Rusa, zbog ovog rata. Kakvih Rusa? Pametnih, koji su mogli da izađu i koji su donijeli novac. I Crna Gora treba da radi isto.
Pavićević: Postoje li neki utisci koje ste zapamtili kada ste boravili u Crnoj Gori?
Adižes: Kada sam bio poslednji put u Crnoj Gori, pukle su kanalizacione cijevi i kazalo se gostima da ne izlaze iz soba, što znači da nema planiranja i gradi se‘’ na veliko’’. Govorio sam tadašnjim zvaničnicima da ne dopuštaju da svaka opština daje dozvole za gradnju, jer svaka opština radi šta hoće. Crna Gora je mala država, po broju stanovnika, to nije ni jedan grad. Dozvole za gradnju treba da se centralizuju i da se planira ravnomjeran razvoj , a ne da svako gradi kako mu dođe.
Takođe, jednom sam boravio kada su bile velike demonstracije protiv Vlade.
Rekao sam svoje mišljenje, zašto se sve to dešava. Kada se vraćala crnogorska nezavisnost i stvarala država, postojala je vizija i svi koji su to podržavali, bili su zajedno. Od tada, država se stvorila, ali nema nove vizije. Kada nema vizije, građani se ponašaju kao djeca i počnu da prave urnebes, jer ne znaju kuda idu i od kuda dolaze. Čovjek, kompanija i društvo treba da imaju viziju i da znaš kuda ideš, ko si, šta si i za šta si, jer ako ne znaš, svako može da te gura tamo-vamo. Vrijeme je da se Crna Gora zapita, ko smo, šta smo, šta hoćemo, šta nećemo i kako ćemo ići dalje. Da li će Crna Gora biti država koja će da ima visoke kriterijume da bi u nju došli, boravili ili živjeli, npr. Oni koji će doći da uživaju u ljepoti prirode i to skupo platiti.
Pavićević: Kako bi opisali Crnu Goru danas?
Adižes: Crna Gora je kao onaj vic u kojem čovjek odlazi kod krojača, da mu sašije kaput po mjeri i kada je došao na probu, vidi da mu je jedan rukav duži, a krojač mu kaže da malo spusti rame, pa će mu biti dobar i uvjeri ga da kupi takav kaput.…
Dakle, Crna Gora dozvoljava da, zbog loše sašivenog kaputa, bude iskrivljena, da bi joj taj kaput dobro stajao. U Crnoj Gori su odluke kao taj kaput, jedna odluka ‘’ovako’’, jedna odluka ‘’onako’’, što njoj loše stoji. Ali kome to odgovara i ko tvrdi da to dobro izgleda?
Pavićević: Kakva je situacija danas u Kaliforniji?
Adižes: Danas iz Kalifornije ljudi bježe. Socijalisti su stvorili ogromne prepreke za biznis. Ljudi odlaze u Teksas, Boston i na Floridu, gdje je regulativa i ambijent naklonjen biznisu. To može biti šansa i za Crnu Goru.
Pavićević: Možete li dati neke ključne savjete?
Adižes: Treba da se gleda šta je Crna Gora. Ne taktički, nego, strategijski. Kada se akumuliraju greške, ne možeš više da ih rješavaš.
Mora se planirati. Bez planiranja sve izgleda kao da zgrabiš i pojedeš sve što možeš.
Uvoz radne snage može da stvori probleme, demografske, ekonomske, socijalne i političke. Treba bježati od industrija koje traže puno jeftine radne snage.
Crna Gora treba da uvozi pamet. To, prije svega, znači da se naprave posebne povlastice za kompanije visoke tehnologije. Obrazovanje treba da podstiče učenje planiranja, dizajniranja sistema, programiranje, odnosno bavljenje digitalnim tehnologijama.
Crna Gora treba da uveze mozak, a ne mišiće.
Crna Gora mora da napravi politiku šta hoće sa obalom, šta hoće sa planinama, šta hoće sa vodama.
Da bi Crna Gora bila u skladu sa svojim Ustavom, ekološka država, ona mora ostati, mala, dragocjena i skupa.
Autorka intervjua: konsultantkinja za strateško komuniciranje Jelena Pavićević.
