Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori je nizak stepen poznavanja pojma i koncepta medijske pismenosti i u najranijem uzrastu djece je potrebno početi sa medijskim opismenjavanjem, smatra rukovodilac Službe za odnose sa javnošću u Agenciji za elektronske medije (AEM) Elvira Ceković.
Ona je ukazala da u Crnoj Gori ne postoje zakoni koji uređuju medijsku pismenost, pa samim tim ni institucije kojima su povjerene nadležnosti da promovišu medijsku pismenost, koordiniraju neophodne aktivnosti ili izvještavaju o nivoima medijske pismenosti među građanima.
„Iako se medijska pismenost danas posmatra kao ključni preduslov za aktivno učešće građana u današnjem informacionom društvu, u Crnoj Gori je nizak stepen poznavanja pojma i koncepta medijske pismenosti“, rekla je Ceković agenciji MINA.
Prema zvaničnim podacima, kako je navela, Crna Gora pripada grupi država koje su u početnoj fazi implentacije medijske pismenosti.
Ceković je podsjetila da su, uvažavajući značaj medijske pismenosti u savremenom društvu, kao i činjenicu da se o medijskoj pismenosti kod nas zna veoma malo, AEM i predstavništvo UNICEF-a u Crnoj Gori, pokrenuli kampanju medijske pismenosti „Birajmo šta gledamo“.
„Namjera nam je da utičemo na podizanje svijesti o značaju medijske pismenosti, da podstaknemo savladavanje kritičkih i kreativnih vještina i znanja koja pomažu da se povežu složene ideje, da se stalno postavljaju pitanja, da se prepoznaju pravi odgovori i identifikuju zablude“, rekla je Ceković.
Ona je kazala da rezultati nacionalnog reprezentativnog istraživanja o korišćenju medija od djece i roditelja ukazuju na potrebu i značaj podizanja svijesti o važnosti medijske pismenosti i predstavljaju osnovu za dalje aktivnosti ne samo kampanje „Birajmo šta gledamo“, već i drugih institucija.
Istraživanje je sprovedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1.050 roditelja djece uzrasta četiri do osam godina i 655 djece uzrasta devet do 17 godina kroz upitnik koji se popunjavao u domaćinstvima širom Crne Gore tokom avgusta prošle godine.
„Prema podacima iz istraživanja sasvim je jasno da je savremeno društvo postalo nezamislivo bez televizije, pametnih mobilnih telefona, game playere konzola za igrice, računara i tableta koje koristimo za posao, zabavu, edukaciju i druge oblike komunikacije“, istakla je Ceković.
Prema njenim riječima, djeca i mladi nezaobilazni su dio tog procesa jer ne samo da su okruženi savremenim komunikacionim i informatičkim uređajima, već ih u značajnom procentu posjeduju.
Ceković je ukazala da 90 odsto djece uzrasta od 12 do 17 godina posjeduje mobilni telefon, 63 odsto djece od devet do 11 godina i 21 odsto kod djece uzrasta od četri do osam godina.
„Zbog toga, u najranijem uzrastu djece je potrebno početi sa medijskim opismenjavanjem“, ocijenila je ona.
Ceković je kazala da brojna istraživanja pokazuju da je, već tada, značajno voditi računa o sadržajima koje djeca konzumiraju i kako ih konzumiraju, dodajući da je u tom procesu ključna uloga porodice.
Kako bi razvili vještine koje su im potrebne za analiziranje i kritičko vrednovanje svih sadržaja koji su dostupni djeci, dodaje ona, roditeljima je neophodna institucionalna podrška.
Istraživanje pokazuje da 40 odsto roditelja smatra da su za razvoj medijske pismenosti kod djece odgovorni roditelji, ali takođe 58 odsto roditelja smatra da im je za to potrebna podrška škola.
Ceković je kazala da, podstaknuti tim podacima, u okviru kampanje medijske pismenosti AEM sprovodi aktivnost „Dani otvorenih vrata“ i tom prilikom sa djecom, različitih uzrasta, razgovaraju o temama od značaja za medijsku pismenost.
“S obzirom na sveprisutnost „ekrana“ u životu djece ne iznenađuje podatak da u prosjeku dijete uzrasta 12‒17 godina oko tri i po sata dnevno koristi mobilni telefon, oko dva sata dnevno gleda TV, oko sat i po je ispred kompjutera ili laptopa, nešto manje od sat vremena dnevno igra igrice i oko dvadesetak minuta dnevno provede ispred tableta“, rekla je Ceković.
Zabrinjavajuće je, kaže ona, činjenica da većina roditelja smatra da njihova djeca imaju dobru ravnotežu između vremena provedenog ispred ekrana i vremena za druge aktivnosti.
Skoro polovina roditelja smatra da vrijeme koje se provodi uz medije nema ni pozitivan ni negativan uticaj na socijalnu dinamiku i interakciju.
„Još jedna posljedica takvog načina konzumiranja je i neograničen broj informacija koje nam se nude i koje je veoma teško analitički i kritički vrednovati. Zato se smo u prilici da se sve češće srijećemo sa terminom lažnih vijesti“, kazala je Ceković.
Kako je objasnila, lažne vijesti prema definiciji Cambridgeova rječnika su lažne priče koje izgledaju kao vijesti, koje se šire putem interneta ili drugih medija, kreirane da budu šaljive ili da utiču na političke stavove javnosti kojima su prezentirane.
„Istraživanje ukazuje da je 38 odsto djece uzrasta 12 do 17 godina i 49 odsto roditelja čulo za termin FAKE NEWS, ali da većina ne zna značenje. Većina roditelja, ali i djece starijeg uzrasta ima obazriv i oprezan stav prema tačnosti i istinitosti informacija koje primaju putem medija“, rekla je Ceković.
Iako je televizija medij od najvećeg stepena povjerenja, dodaje ona, i roditeljima i djeci je najteže procijeniti istinitost TV informacija.
„Kada je pitanje povjerenja u informacije dobijene posredstvom društvene mreže roditelji pokazuju znatno veću rezervisanost nego djeca. Zato poruka je jasna: „Birajmo šta gledamo““, zaključila je Ceković.
Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.
