Podgorica, (MINA) – Ustavna demokratija se na Zapadnom Balkanu formalno ne negira, ali se institucionalni poredak vidi kao plijen koji treba koristiti za promociju anti-demokratske ideologije i zaštite privilegovanih, smatra penzionisani profesor na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i Beču, Nenad Dimitrijević.
Upitan gdje vidi najveće prijetnje po koncept ustavne demokratije na Zapadnom Balkanu, Dimitrijević je, citirajući bivšeg premijera Srbije Zorana Đinđića, kazao da su to „nedovršene države“.
„Ustavna demokratija se formalno ne negira, ali se institucionalni poredak vidi kao plijen koji treba uhvatiti i potom koristiti kao instrument promocije anti-demokratske ideologije i zaštite privilegovanih“, rekao je Dimitrijević u intervjuu agenciji MINA.
On je kazao da su socijalna i politička moć tamo gdje su lider i njegova klijentela, čime se poništavaju vrijednosti koje stoje u osnovi ustavne demokratije – ljudsko dostojanstvo, sloboda, jednakost, socijalna pravda, zaštita manjina i solidarnost.
Kako je naveo, neki regionalni lideri vide sebe kao „očeve nacije“, iako se stalno pozivaju na demokratiju i pravnu državu.
„Demokratija je za njih plebiscitarna vladavina, ili većinski legitimirana lična vlast: dobili su izbore, pa bi da vladaju bez ikakvih pravnih i političkih ograničenja, pozivajući se na „nacionalni interes, dobro naroda, slavnu prošlost, porodične vrijednosti“, i šta sve ne“, rekao je Dimitrijević.
On je kazao da narod za takve političare nije skup jednakopravnih građana, nego amorfna masa sastavljena od onih koji su spremni da podržavaju vladajuću ideologiju.
„Oni koji se ne slažu, nijesu dostojni da budu priznati kao pripadnici naroda: oni su naprosto neprijatelji. Možemo reći da lider bira svoj narod. Drugo, pravna država shvata se prečesto kao batina koju je zgodno koristiti protiv „neprijatelja““, kazao je Dimitrijević.
On je pojasnio da je ustavna demokratija režim u kome građani uživaju jednaka lična i politička prava, učestvuju u formiranju vlasti i raspolažu efikasnim instrumentima kontrole nad njom.
Podjednako je važno, kako je istakao, da demokratski ustav definiše šta vlast može, šta mora, a šta ne smije da čini.
Prema riječima Dimitrijevića, demokratija nije jednostavna vladavina većine, niti samo metod većinskog odlučivanja, a ustavna vlast nema pravo da vlada u interesu većine na način koji bi osporio jednaka prava svih građana.
„Demokratija ne opstaje i pada sa vladavinom većine, nego sa zaštitom onih koji su u manjini. Mislim da je takvo razumijevanje demokratije strano većini država Zapadnog Balkana“, rekao je Dimitrijević.
On je kazao da je termin Zapadni Balkan vrsta političkog koncepta koji su zajednički kreirali Evropska unija (EU) i zainteresovane države, sa osnovnim ciljem da se precizira politika proširenja, odnosno da se identifikuju uslovi koje države trebaju da ispune da bi se kvalifikovale za članstvo.
Prema njegovim riječima, sklapajući te ugovore i prihvatajući da rade na ostvarivanju uslova, države su prihvatile ocjenu EU da još nijesu ustavne demokratije.
„Meni se čini da nam je Unija, otvarajući nam vrata za pristupanje, dala priliku da prevaziđemo hronične bolesti koje muče naše države: arbitrarnu ličnu vlast, retrogradni nacionalizam, kontinuitet proizvođenja neprijatelja, kršenje ljudskih prava, sve do organizovanog kriminala, korupcije i klijentelizma“, kazao je Dimitrijević.
Kako je naveo, onaj ko prati samite EU – Zapadni Balkan primijetiće da evropski pregovarači stalno upozoravaju na te i još mnoge druge probleme.
„Lista kao da se ponavlja od sastanka do sastanka, pa se čini da je napredak u integracionom procesu veoma spor“, rekao je Dimitrijević.
To se, prema njegovim riječima, vidi i po tome što neke zemlje još nijesu dobile status kandidata, a zemlje kandidati veoma sporo ostvaruju obaveze iz otvorenih poglavlja.
„Izgleda kao da EU politika “štapa i šargarepe” nije mnogo postigla. Naše države rado prihvataju viznu liberalizaciju i značajnu finansijsku pomoć Unije, ali sukcesivni režimi se tek ritualno angažuju na reformama“, rekao je Dimitrijević.
Podjednako važno je, kako je naveo, to što se političke elite ne odriču zapaljive populističke retorike, a neki od njih nastavljaju saradnju sa režimima koji su u sukobu sa Unijom.
„Nije rijetko da se lideri u obraćanju domaćoj javnosti verbalno sukobljavaju sa zahtjevima Unije, predstavljajući se biračima kao branioci nacionalnog interesa od diktata Brisela“, rekao je Dimitrijević.
On je kazao da dodatnu poteškoću predstavlja i činjenica da EU nije više nedvosmislen uzor kad je riječ o ustavnoj demokratiji i vladavini prava, budući da su u mnogim državama članicama na vlasti desničarski ili liberalni režimi, koji se oslanjaju na populističku ideologiju, osporavajući kako jednaku slobodu građana, tako i vladavinu prava.
„Pokazuje se da Unija, i pored stalno isticane vjernosti demokratskim principima, još nema efikasne mehanizme za suočavanje sa unutrašnjim izazovima“, smatra Dimitrijević.
Kako je naveo, ustavna demokratija je u ozbiljnoj krizi koja pogađa demokratske ideje, institucije i procese, a mnogi demokratski režimi više nijesu u stanju da afirmišu vrijednosti za koje se deklarativno zalažu.
On je kazao da demokratije trpe neuspjehe u ispunjavanju njihovih ustavom definisanih funkcija, dodajući da su politički akteri demokratskih država istovremeno i jaki i slabi.
„Formalne institucije su dovoljno moćne da ignorišu građane, ali su istovremeno nesposobne da se odupru diktaturi moćnih korporacija. Iza fasade oficijelne politike formira se paralelna struktura netransparentne i nekontrolisane moći“, rekao je Dimitrijević.
On je istakao da ustavnu demokratiju mogu da brane samo oni koji vjeruju u njene vrijednosti, što je, kako je dodao, osnovni problem.
„Sve je manje ljudi koji nalaze da je ustavna demokratija moralno i politički atraktivna. To važi i za mnoge etablirane demokratije (pogledajte Sjedinjene Američke Države za vrijeme Trampove vladavine, ili spremnost italijanskih građana da na vlast dovedu partiju s jakim fašističkim nasljeđem)“, naveo je Dimitrijević.
Prema njegovim riječima, u sve većem broju zemalja građani se dijele na one koji su ravnodušni, one koji prihvataju populizam i one ogorčene, koji se okreću različitim oblicima radikalnih protesta.
„Analitičko pitanje, koje se, vjerujem, ne može izbjeći, glasi: prisustvujemo li kraju moderne demokratije? Normativno pitanje glasi: sve ako i ovo nije kraj, da li se uopšte vrijedi boriti za spašavanje ove i ovakve demokratije?“, rekao je Dimitrijević.
On bi, kako je kazao, želio da vjeruje kako je ustavna demokratija vrijedna očuvanja, odnosno da je “ovaj režim još sposoban da osmisli svoje obećanje o garantovanju slobode, jednakosti i pravde”.
„Međutim, da ponovim, autoritet demokratije ne može biti obnovljen bez ozbiljne reforme“, istakao je Dimitrijević.
Upitan da prokomentariše to što su se u Crnoj Gori, izglasavanjem izmjena i dopuna Zakona o predsjedniku, mijenja Ustav, Dimitrijević je kazao da oni koji hoće ustavnu demokratiju ne mogu kršiti ustav.
To, kako je istakao, naročito važi za sve nosioce pravne i političke moći u demokratskoj državi, počev od parlamenta, vlade i šefa države, do organa lokalne samouprave.
Prema riječima Dimitrijevića, može biti da će se u nekoj političkoj situaciji pokazati kako su autori ustava nešto previdjeli ili pogrešno normirali.
„Ali ako parlamentarna većina, vlada, ili šef države kažu da ustav nije dobar ili da je u nekoj tački nedostatan, pa to navedu kao razlog da se ustav krši, to nije ništa drugo do čin samovolje i sile, kojim se osporava demokratija“, smatra Dimitrijević.
On je kazao da demokratije nema bez poštovanja vladavine prava, a da oni koji misle da su „pravila igre“ loša, treba da se zalažu za njihovu promjenu.
„To može da uključi i građansku neposlušnost, ali građanska neposlušnost je “privilegija” građana i civilnih aktera. Političke elite nikako ne bi smjele da koriste institucije redovne vlasti za osporavanje ustava“, rekao je Dimitrijević.
Kako je naveo, građani Crne Gore već godinama pate zbog nespremnosti njihovih političkih elita za dijalog.
„U demokratiji, izborni poraz ne bi smio da bude razlog da se negira legitimitet ustavnog režima, da se napušta parlament i da se građani pozivaju na ulicu. Kad političke elite biraju pritisak umesto razgovora, zajednici prijeti kolaps“, smatra Dimitrijević.
On je istakao da demokratija ne može da opstane ako se njene osnovne institucionalne i vrednosne postavke kontinuirano negiraju.
Komentarišući to što Ustavni sud Crne gore od 13. septembra prošle godine nema kvorum za odlučivanje, Dimitrijević je kazao da je riječ o teškom institucionalnom deficitu.
On je dodao da ne poznaje dovoljno situaciju u Crnoj Gori da bi mogao da sudi o razlozima blokade.
“Ali, razlozi i namjere aktera tu nijesu najvažniji. Riječ je jednostavno o tome da je ustavno sudstvo jedan od institucionalnih stubova ustavne demokratije“, istakao je Dimitrijević.
Ustavni sud je, kako je kazao, čuvar tog najvišeg pravnog akta u državi.
„Zašto je to važno? Ustav je ponekad sadržinski i proceduralno ambivalentan, pa građanima i državnim organima nije uvijek jasno šta znači poštovati ustav. Ovo je velika opasnost za slobodu i demokratiju: ako smisao normi nije transparentan, svako od nas ko u najboljoj namjeri primjenjuje ustav, može biti identifikovan kao osoba koja krši ustav“, rekao je Dimitrijević.
On je kazao da svi društveni i politički akteri, od građana do najviših organa državne vlasti, mogu pogriješiti u njihovom razumijevanju supstantivnih principa što vodi sporovima, koji zahtijevaju rješenje.
„Ustavni sud raspolaže direktnim ustavnim mandatom da eksplicira obavezujuće značenje ustavnog teksta, čime se garantuje pravna sigurnost“, pojasnio je Dimitrijević.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
