Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori su evidentni porast agresije i odsustvo empatije među mladima, ocijenila je kriminalistička psihološkinja Anđela Simonović, dodajući da je pojava vršnjačkog nasilja sistemski problem.
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, u Crnoj Gori je prošle godine 351 maloljetnik izvršio 413 krivičnih djela.
Zabilježene su 352 maloljetne žrtve nasilja, od kojih je 155 mlađe od 14 godina, 87 oštećenih je uzrasta od 14 do 16, a 110 uzrasta od 16 do 18 godina.
Simonović je u intervjuu agenciji MINA kazala da gotovo da nema crnogorskog grada u kom u skorijem periodu nije zabilježen neki oblik nasilja među maloljetnicima.
“Vršnjačko nasilje postoji oduvjek, u manjem ili većem stepenu, samo što ranije nije bilo tehnologije, poput smart telefona, da to zabilježe, i šira javnost je uglavnom bila uskraćena po pitanju detalja o vršnjačkom nasilju koje se dešava u školama, ili na drugim mjestima”, rekla je Simonović.
Ona je navela da postoje kriterijumi na osnovu kojih se neko djelovanje može definisati kao vršnjačko nasilje, dodajući da sve što se dešava ne predstavlja knjiški definisano vršnjačko nasilje.
Prema njenim riječima, kod vršnjačkog nasilja je potrebno da postoji cilj onoga ko vrši nasilje da drugome nanese štetu, da se ponavlja tokom dužeg vremenskog perioda, dok je odnos snaga neravnopravan, odnosno žrtva je najčešće slabija, ili nije u stanju da se odupre nasilniku.
“Ono što se, pored vršnjačkog nasilja, još dešava je porast nasilja među mladima koje nema kontinuitet vršenja, već je više manifestacija eskalacije agresije. Uz to, evidentan je opšti izostanak empatije među djecom, što za posljedicu ima normalizaciju vršenja nasilja”, upozorila je Simonović.
Govoreći o mogućim uzrocima sve češćih slučajeva nasilja među mladima, Simonović je ukazala na značaj sredine u kojoj dijete živi, ulogu porodice, ali i političke i kulturološke stavove i ideje koje karakterišu cijelo društvo.
“Dijete i sredina neprekidno utiču jedno na drugo i ti uticaji su dvosmjerni, odnosno transakcijski”, rekla je Simonović, dodajući da je u procjeni tih uticaja važna i priroda djeteta.
Kako je navela, drugo polje uticaja je ono u kom glavnu ulogu imaju roditelji, odnosno način vaspitanja i vrijednosti koje se njeguju u porodici.
“Ukoliko se u porodici na ružnu riječ uzvraća fizičkim nasiljem i ako su psovke normalizovan način rješavanja konflikata, onda je evidentno da će dijete takav model da primjenjuje i u drugoj sredini van kuće”, kazala je Simonović.
Kako je rekla, osim toga, makrosistem u okviru kog dijete djeluje vrlo je važno žarište uticaja.
“Jer on djeluje i na porodicu i na dijete – to je društvo u kojem živimo, politički i kulturološki stavovi i ideje”, navela je Simonović.
Ona je naglasila da društvene tenzije, socijalna nepravda i govor mržnje koji se ne kažnjava spadaju među važne faktore.
“Proklamovane lake zarade i lagodan život kriminalaca, nasuprot trudu i radu koji se ne cijeni, nemogućnost zapošljavanja osoba koje su svojim zaslugama završile fakultet, nepotizam – sve su to elementi koji i te kako pogađaju mlade”, istakla je Simonović.
Ona je objasnila da su mladi takvom diskursu izloženi u školi, na televiziji, u komšiluku, ali i porodici.
Simonović je ukazala i na opasnost koja postoji zbog prikazivanja policije kao korumpirane i negativne, u filmovima i serijama sa domaćeg govornog područja, dok se kriminalci veličaju i proglašavaju herojima.
Ona je naglasila da ni u crnogorskoj javnoj sferi niko ne pominje posvećene i požrtvovane policajce, već samo one koji su uhapšeni.
“I onda nam je jasno kakav negativan i demorališući ambijent stvaramo, kakav sistem uvjerenja i vrednovanja njegujemo”, upozorila je Simonović.
Ona je ukazala i na isticanje materijalnog statusa i upozorila da to dodatno stvara frustraciju i agresiju, ali i kumulira hronično nezadovoljstvo koje se prenosi na djecu.
“Pojava nasilja među mladima je sistemski problem i ohrabrujuće je što se radi na strategiji prevencije i suzbijanja, to je važan korak”, rekla je Simonović, dodajući da je potrebno uvesti i sankcije u slučaju nepostupanja i prikrivanja problema.
Te sankcije, kako je navela, ne treba da budu samo smjena direktora u školi u kojoj je došlo do propusta.
Simonović je naglasila i da je uvođenje zaštitara u školama jedna od mjera koje su važne u borbi protiv nasilja.
Komentarišući podatak da je među maloljetnim počiniocima nasilja prošle godine bilo 327 dječaka i 24 djevojčice, dok je među žrtvama 217 dječaka, a 135 djevojčica, Simonović je kazala da je pojačana agresija imanentna maloljetnicima oba pola.
Odgovarajući na pitanje o razlici u brojkama koje se odnose na počinioce i žrtve nasilja po osnovu pola, Simonović je kazala da je način izražavanja pojačane agresije među dječacima i djevojčicama djelimično drugačiji.
Ona je rekla da je primjetno da su srednjoškolci, ali i osnovci vrlo lako spremni da se upuste u tuču, ali, kako je dodala, ništa manje je opasno psihološko nasilje na internetu i uživo koje vrše maloljetne djevojčice.
“Možda se nasilju koje vrše djevojčice pridaje manja pažnja, jer se ono teže dokazuje, pa se stiče utisak da ga nema. Praksa pokazuje da su djevojčice sklonije da psihički slome žrtvu širenjem tračeva, izolacijom od drugih vršnjaka”, navela je Simonović.
Ona je kazala da, posebno u susjednim državama, ima dosta primjera da i djevojčice pribjegnu vrlo brutalnom fizičkom nasilju.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
