Podgorica, (MINA) – Nosilac liste Pokreta Evropa sad (PES) Milojko Spajić u izbornoj kampanji nametao je teme koje njemu odgovaraju, a ostali akteri su, takmičeći se se tim nesvjesno gušili vlastiti rast i mobilizaciju, ocijenio je komunikacijski i politički konsultant Aleksandar Musić.
Musić je za Centar za građansko obrazovanje uradio analizu izborne kampanje za parlamentarne izbore u Crnoj Gori.
Musić je ocijenio da je od afere „Do Kvon“ malo više profitirao PES od onih koji su se nadali da će je iskoristiti za optuživanje Spajića i njegove grupacije.
„Činjenica da su se neki akteri udružili protiv njega u tom pitanju i to u zadnji čas, u fotofinišu kampanje, kod barem dijela birača stvorila je dojam starog sistema koji se na silu odupire promjeni, bez interesa za istinsko rasvjetljavanje tog pitanja“, smatra Musić.
On je kazao da je PES u ovoj kampanji imao percepcijsku prednost nad svim ostalim akterima.
Musić je rekao da je, s jedne strane, razlog obilje interesnih i emotivnih bodova kod birača zbog podjele sredstava izvornim programom Evropa sad, a s druge strane, dojam nepotrošenosti i nekompromitiranosti u očima prosječnog birača.
„Na to se nadogradio instinkt Spajića, koji je u kampanji nametao i teme i takt, i to one koje isključivo njemu odgovaraju, a ostali akteri su, neinteligentno, progutali taj mamac, takmičeći se sa onim što ne mogu dostići i time nesvjesno gušili vlastiti rast i mobilizaciju“, piše u analizi.
Spajiću je, kako je naveo Musić, takav pristup otvorio nemjerljivo veći manevarski prostor za nova materijalna obećanja.
„To je našlo svoj put do onih biračkih bazena koji su za takva obećanja pogodni – razočarani birači ostalih stranaka, birači slabijeg imovinskog stanja i mlađi birači“, dodao je Musić.
To, kako je kazao, ne znači da je kampanja PES-a bila bez grešaka.
„Naprotiv. Profesionalno-izvedbeno gledano, bila je generička, na trenutke i loša. Vizualni kod ostao je identičan, neosvježen i više podsjeća na grčke nacionalne simbole no na išta iz najšire shvaćenog crnogorskog konteksta“, rekao je Musić.
On je dodao da su videi u produkcijskom smislu bili skromni, ali sa jasnim porukama.
Musić je kazao da je u kampanji napravljeno nekoliko ozbiljnih grešaka koje nijesu politički kažnjene, što zbog nesposobnosti protivkandidata, što zbog kratkog vremenskog perioda do izbora u kojem se zbivala.
„Kao što su početne napetosti između Spajića i (Jakova) Milatovića, nejasna stranačka situacija sa (Jankom) Odovićem, izliv (Andreja) Milovića o „dekontaminaciji“, putinofilski/anti-NATO stavovi iz prošlosti pojedinih zvaničnika, suludi obračun saopštenjima sa Fidelity consulting“, naveo je Musić.
Prema njegovim riječima, posljednje je pokazalo da Spajić nije pretjerano učvršćen u svojoj programskoj poziciji, i da ga mogu izbaciti iz takta.
Musić je dodao da, ipak, nijedno preduzeće i nijedna nevladina organizacija ne mogu odraditi političko-percepcijski posao – ono što je posao protivkandidata.
PES je, kako je kazao, u kampanji pokušao da proširi broj ljudi koji istupaju u ime partije.
Musić je dodao da je manji dio razloga za to bio logistički, a veći dio pokušaj da se grupacija predstavi kao nešto šire i bogatije od osovine Spajić – Milatović.
„U onom ključnom elementu kampanja je manje-više uspjela – pogodila je poruku koju je u danom trenutku mogla iznijeti u svojim ciljnim biračkim bazenima, dosljedno se držala te poruke i uparila je sa sloganom koji ju je osnažio – „Vrijeme je““, piše u analizi.
Musić je naveo da je dominantni dio bivšeg Demokratskog fronta (DF) u kampanju ušao donekle oslabljen.
„Ne zbog otpadanja (Nebojše) Medojevića, koji je dugi niz godina skupštinski opstajao na glasovima uglavnom Nove srpske demokratije (NSD) i Demokratske narodne partije (DNP), nego zbog podbačaja Andrije Mandića na predsjedničkim izborima“, ocijenio je Musić.
On je kazao da se čini da je koalicija u potpunosti odustala od pokušaja zahvaćanja šireg biračkog tijela.
Musić je dodao da je poruka o nužnosti pomirenja nestala, da se vratio stari etnički naboj, i da su u kampanji kombinovane ekonomske sa srpskim nacionalnim temama.
„Gledajući kampanju, činilo se kako Mandić i Milan Knežević nijesu pokušali doprijeti ni do onih crnogorskih Srba koji crnogorska zbivanja smatraju važnijima od onih u Srbiji i Republici Srpskoj, a kamoli do ostalih“, naveo je Musić.
On je kazao da je vizuelni kod kampanje koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) bio korigirana verzija vizualnog koda Mandićeve predsjedničke kampanje.
Takođe, kako je ocijenio Musić, produkcija je bila primjetno skromnija nego u Mandićevoj predsjedničkoj kampanji.
Musić je dodao da to ukazuje na izostanak stručnih kampanjskih timova i/ili slabiji budžet same kampanje.
„Pod znakom vrlo upitne koristi (a izgledne štete) ostaje Mandićevo i Kneževićevo aktiviranje u režimskom mitingu u drugoj državi, i to u za Srbe emotivno krajnje osjetljivoj situaciji, kao i Kneževićev viralni govor“, piše u analizi.
To je Mandiću i Kneževiću moglo da donese atribut pripadanja jednoj verziji svesrpstva, a istovremeno je neizbježno donijelo atribut političke podređenosti, možda i sluganstva.
Musić je kazao da se pri ktraju kampanje mogao primijetiti sve snažniji angažman djelova koalicije, prije svega Kneževića, protiv Spajića.
„Tajming i sumnje za koordinisanje napada na Spajića s (Dritanom) Abazovićem u percepcijskom smislu nijesu koristile ni Kneževiću, a ni Abazoviću“, navodi se u analizi.
Prema riječima Musića, „pad“ Mila Božovića i podrška Marka Carevića drugoj prosrpskoj koaliciji za Mandića i Kneževića došli su u osjetljivom trenutku, doveli su u pitanje njihovu temeljnu tezu – onu o nužnosti političkog jedinstva srpskog nacionalnog korpusa u Crnoj Gori.
Musić je ocijenio da je slogan kampanje „Istina. Pravda. Konačno!“ bio promašen i u raskoraku s realnošću.
On je, govoreći o kampanji koalicije Zajedno, koju čine Demokratska partija socijalista (DPS), Socijaldemokrate, Liberalna partija i Demokratska unija Albanaca, naveo da je DPS u kampanju ušao s hipotekom niza poraza i političkog pada, kao i pod prijetnjom atributa otuđenosti i potrošenosti.
„U svrhu zaustavljanja pada, pred strankom su bila dva strateška zahtjeva u kampanji – ujedinjavanje/okrupnjavanje svih procrnogorskih opcija i buđenje davno minule emocije – mobilizacija birača i rezultat koji barem donekle gravitira Đukanovićevom rezultatu iz drugog kruga predsjedničkih izbora“, piše u analizi.
Musić smatra da je prvo donekle postignuto, drugo nije.
On je kazao da je DPS u kampanji veliki naglasak stavio na svoj program, a to je, kako je ocijenio, bilo pogrešno iz nekoliko razloga.
Prema riječima Musića, programi nikad ne dobijaju izbore.
On je dodao da je u praksi većina programa, kao i ovaj, licitacija obećanjima i željama, a ne istinski plan djelovanja.
„Nakon tri decenije vlasti i niza propuštenih prilika, nakon pada s vlasti i niza poraza, stranci u takvoj situaciji potreban je proces sveobuhvatnog rebrandinga kako bi uopšte došla u poziciju nešto ponovno nuditi i obećavati prosječnom biraču, onom izvan svog lojalnog jezgra“, naveo je Musić.
To je, kako je dodao, proces dubinskog i temeljnog rada od nekoliko godina i nije mu mjesto u kampanji – periodu kratke, brze i emotivne komunikacije s biračima.
Musić smatra da je koalicija Zajedno u porukama bila neujednačena i nekoordinisana.
„Nominalni sadržajni naglasak bio je na programu i budućnosti, a u istupima i na društvenim mrežama nešto sasvim drugo – zabrinuti tonovi upozorenja na anticrnogorske i korupcijske elemente koji prijete opstanku i evropskom putu Crne Gore“, piše u analizi.
Navodi se da su se i u ovoj kampanji društvene mreže pokazale mjestom u kojem se DPS ne snalazi najbolje, stranački lideri su lutali između zgražanja, svađa, humora.
Musić smatra da je vizualni kod kampanje bio iznenađujuće amaterski.
On je, govoreći o kampanji Socijaldemokratske partije (SDP), kazao da su temeljne poruke – mješavina suverenizma i euro-optimizma – bile jasne, ali nedovoljno zaoštrene.
„Glavni spot prepoznao je ciljnom biračkom tijelu bitne emotivne momente (crnogorske zastave, mauzolej na Lovćenu, vidikovac, nužnost zajedništva), ali skromni tehnički nivo i (vjerojatno) mali budžeti za realizaciju i konačni proizvod učinili su ga osjetno slabijim no što je mogao biti“, naveo je Musić.
On je ocijenio da je kampanja previše pažnje posvetila podrškama stranih političara, a premalo vlastitim snagama i podršci istaknutih domaćih osoba.
„Nejasno je šta se htjelo postići indirektnim prozivanjem i ograđivanjem od DPS-a. Za diferencijaciju od DPS-a i preuzimanje dijela DPS-ovih birača bilo bi dovoljno nametnuti se sadržajem i energijom u odnosu na DPS-ovu niskoenergetsku kampanju, a ne to raditi riječima i ljutnjom“, navodi se u analizi.
Musić je kazao da je tokom cijele kampanje koalicije „Hrabro se broji“ upadalo u oko to da u kampanji ima jako puno Abazovića, a vrlo malo lidera Demokratske Crne Gore Alekse Bečića.
Prema njegovim riječima, Abazović je u kampanju krenuo nakon što mu se skromna pozicija u biračkom tijelu krenula još više sužavati, u situaciji sve raširenije percepcije o tome kako želi ostati na vlasti pod svaku cijenu.
Sama koalicija je, kako je naveo Musić, od početka bila u sjeni nekadašnjih žestokih sukoba Demokrata i URA-e.
„Politički protivnici nijesu morali ulagati puno truda da bi Bečića i Abazovića predstavili kao partnere iz nužnosti u misiji političkog preživljavanja, bilo je dovoljno izvaditi naslove, izjave i videa međusobnih obračuna iz bliske prošlosti“, dodao je Musić.
Kako je kazao, temeljna poruka kampanje – o hrabrosti dvojice lidera i Crnoj Gori koja je na pravom putu, bila je u raskoraku s percepcijom prosječnog birača.
„Atribut hrabrosti nije nešto što prosječni crnogorski birač podsvjesno veže uz navedene lidere“, naveo je Musić.
Kako je rekao, u trenucima kada je PES nudio tektonske promjene, igrao na frustraciju i želju za promjenom u širim masama – govoriti da je sve u redu, na dobrom putu, na autopilotu, bilo je kampanjski nepametno.
„Zbog pada Rada Miloševića Abazoviću se suzio prostor u temi borbe protiv korupcije“, naveo je Musić.
Na trenutke se, kako je kazao, činilo da samoj kampanji nedostaje tema.
„A onda su se pri terenskom obilasku pojedinih djelova Crne Gore slale poruke koje su više podsjećale na nešto što bi govorio neki političar iz bivšeg Demokratskog fronta, a ne deklarisane građanske opcije“, piše u analizi.
Musić smatra da su Abazovićevi govori na skupovima pri kraju kampanje izazivali sve negativnije reakcije, od kojih su neke i dojučerašnji birači i simpatizeri proglašavali neugodnima.
On je naveo da je Narodna koalicija – složno i tačka u kampanju krenula s teretom prošlosti loših odnosa – nekadašnji razlaz Vladislava Dajkovića i Marka Milačića i Krivokapićevo odbacivanje Dejana Vukšića u korist Spajića.
Ipak, kako je kazao Musić, u kampanji se činilo da koalicija zna do kojih birača želi doprijeti – obraćala se isključivo crnogorskim Srbima nacionalne orijentacije, pogotovo razočaranim biračima bivšeg DF-a.
Musić je dodao da ta koalicija nije pokušala kampanjski zahvatiti šire, ispravno procjenjujući da tu nema nikakve šanse.
„Teme poput decentralizacije koja bi pogodovala krajevima Crne Gore u kojima živi znatan broj Srba ili nužnost zapošljavanja Srba u državnim službama bile su osjetno jasnije i oštrije no u slučaju kampanje ZBCG, ali realizacija je katkad bila upitna pa su pojedini nevješto izrađeni vizuali na te teme izazivali podsmijeh“, piše u analizi.
Kako je naveo Musić, u kampanji se čula podrška Srbima na Kosovu ali, za razliku od Mandića i Kneževića, ne i režimskom mitingu u Beogradu, što pokazuje određenu razinu političkog lukavstva.
On je ocijenio da je kampanja pokreta Preokret školski primjer logističkih problema do kojih dolazi kada se u kampanju krene kasno i niotkuda.
Prema riječima Musića, u takvoj situaciji nemoguće je ostvariti ključne atribute vidljivosti i prepoznatljivosti, pa takva kampanja prirodom stvari ostaje neprimijećena.
„Naime, detaljnijim istraživanjem sadržaja pokreta Preokret otprilike se može dobiti dojam ko su i šta nude – zelena ljevica koja naglasak stavlja na socijalne teme“, naveo je Musić.
Ali, kako je dodao, prosječni birač nije osoba koja će studiozno satima pretraživati internet stranice raznih lista, uspoređivati, vagati i potom odlučiti.
Musić je kazao da su Socijalistička narodna partija (SNP) i Demos u kampanju krenuli u turobnim okolnostima – njihovi bivši politički partneri otišli su svojim putem i/ili ih nijesu željeli uzeti u svoje koalicije, a stranke su im napustili viđeniji dužnosnici.
Kampanju je, smatra on, obilježio niži nivo uložene energije – Miodrag Lekić i Vladimir Joković odlučili su se na poruke za koje je upitno koju korist nose njima konkretno.
„Temeljni ugovor, Zakon o popisu, Otvoreni Balkan – teme su na kojima njihovi protivkandidati snažnije profitiraju“, naveo je Musić.
Kako je kazao, rijetke poruke koje su imale smisla bile su one usmjerene na sjever Crne Gore, zbog snažnijih lokalnih organizacija stranaka koalicije i još donekle živuće tradicije glasanja za SNP iz razloga nostalgije za Momirom Bulatovićem.
„Jokovićevi bliski saradnici, mjesecima prije izbora, javno su agitovali za druge kandidate, pa se postavlja pitanje je li kampanja vjerovala u sebe samu, ako su i oni najbliži joj branili i birali druge kandidate“, naveo je Musić.
On je kazao da se nestankom DF-a uoči parlamentarnih izbora Medojević našao u krajnje neugodnoj situaciji.
„Kao i Mandić i Knežević, i Medojević je napustio prijašnju dominantnu DF-ovu retoriku o crnogorsko-srpskom pomirenju i naglasak stavio na reformsku retoriku i direktne napade na Spajića“, rekao je Musić.
Kako je naveo, zbog učestalosti i intenziteta tih napada, ostavljanja dojma da se radi o ličnom sukobu, istovremeni pokušaj kadrovskog osvježavanja Pokreta za promjene i zaokret u nastupu ostali su u sjeni Medojevićevih istupa.
„Kao i ostali akteri i Medojević je upao u teren začaranog kruga licitiranja velikih obećanjima, od čega je, paradoksalno, i ovdje profitirao njegov najveći politički neprijatelj – Spajić i PES“, piše u analizi.
Govoreći o kampanji Pokreta Pravda za sve, Musić je naveo da je bivšeg ministra pravde Vladimira Leposavića u definiciji čekao težak posao – pronaći za sebe mjesto pod izbornim suncem pokraj starijih i/ili umreženijih grupacija Mandić/Knežević, Lekić/Joković, Dajković/Milačić/Vukšić.
„Ipak, u kampanji se nije dobio osjećaj kako se Leposavić obraća samo crnogorskim Srbima, ili uglavnom crnogorskim Srbima“, piše u analizi.
Navodi se da je naglasak kampanje bio na pojmu pravde, i da se tu javilo nekoliko problema.
Musić je kazao da je pojam pravde naoko moćan pojam, birači kažu da im je stalo do pravde, političari se zaklinju u pravdu.
„No, kada pravdu treba približiti biraču, ispričati je na pitak način – manje-više svi političari padnu na tom testu, a birači licemjerno daju prioritet nizu drugih tema“, dodao je Musić.
Analiza je objavljena kroz program Centra za građansko obrazovanje, podržan kroz Core grant regionalni projekat SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan, koji sprovodi Centar za promociju civilnog društva, Centar za istraživanja i javne politike i Institut za demokratiju i medijaciju, a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Norveške.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
