fbpx
18 C
Podgorica
September 26, 2022.
NaslovnicaCrna GoraJelušić: Kvote i afirmativna akcija jedini čuvari ženskog učešća u politici

Jelušić: Kvote i afirmativna akcija jedini čuvari ženskog učešća u politici

Podgorica, (MINA) – Postojeće kvote i afirmativna akcija jedini su „čuvari“ ženskog učešća u političkom životu, i bez njih vjerovatno ne bi ni bilo žena u politici u Crnoj Gori, smatra poslanica Građanskog pokreta URA, Božena Jelušić.

Istraživanje koje je u martu sproveo Centar za monitoring i istraživanje (CeMI) pokazalo je da je, i pored uvođenja sistema kvota koji doprinosi većoj zastupljenosti žena na izbornim listama, učešće žena u politici u Crnoj Gori i dalje je na nedovoljnom nivou.

Jelušić je agenciji MINA, na pitanje šta su glavni razlozi nedovoljnog učešća žena u političkom životu u Crnoj Gori, kazala da su to, u najkraćem, ukorijenjena podjela na javni i i privatni prostor i iz toga izvedena tradicionalna podjela uloga.

„I pored Ustavom i zakonom zagarantovane rodne ravnopravnosti, javni prostor tradicionalno i dalje pripada muškarcima, a tu je i čitav sistem formalnih i neformalnih mreža koje se ostvaruju upravo zahvaljujući takvom muškocentričnom javnom prostoru“, pojasnila je Jelušić.

Kako je navela, privatni prostor je tradicionalno namijenjen ženi, a on podrazumijeva ogroman udio neplaćenog rada i brigu o porodici, zahvaljujući čemu muškarci mogu da se bez problema posvete javnoj sferi.

„Tradicionalna porodica, kao normalizovani konstrukt, ima svoje dobre i loše strane. U svakom slučaju, ona ne osnažuje žene da se ozbiljnije i istrajnije bore za svoje mjesto na javnoj sceni“, rekla je Jelušić.

Odgovarajući na pitanje šta je nju, kao osobu koja već ima uspješnu karijeru, motivisalo da uđe u politiku, Jelušić je citirala misao Danila Kiša – ko pogodi cilj, promaši sve ostalo.

„Uživala sam u svojoj pedagoškoj i književničkoj karijeri, ali me je zanimalo i sve ostalo. U osnovi, uvijek su me vodili slični ili isti vrijednosni orijentiri, samo su se mijenjale okolnosti i oblici angažmana“, pojasnila je ona.

Jelušić je kazazala da je i nastavnička profesija za nju bila prevashodno poziv, a ne zanimanje.

Tako je, kako je navela, i politički angažman doživljavala kao poziv da pokuša da da izvjestan doprinos protiv političko-partijske petrifikacije društva, a u korist principa građanskog društva, inkluzije i vidljivosti žena, pažljivijeg odnosa prema obrazovnim i osobito prostornim i ekološkim politikama.

„Dakle, moj politički angažman nije nov, samo sam ga u ranijim decenijama drugačije aktuelizovala“, rekla je Jelušić.

Ona je podsjetila da je devedestih godina učestvovala i na izbornoj listi građana na prvim višestranačkim izborima.

„Lista je osvojila tri mjesta u lokalnom parlamentu, a jedno od njih je pripalo meni. Moj grad Budva je bio trajna negativna inspiracija kada su u pitanju prostor i njegova devastacija, neodrživi razvoj i razorna neoliberalna stihija novca“, kazala je Jelušić, dodajući da se kontinuirano bavila i obrazovanjem, društvenim vrijednostima, medjima, kao i pitanjima lokalne samouprave.

Upitana da li se ikada pokajala zbog takve odluke, Jelušić je rekla da bi trebalo prvo razmisli koliko je neuobičajeno da se to pitanje uopšte postavi jednom političaru, dodajući da se nekako podrazumijeva da bi žena mogla, ili bi čak trebalo da se kaje, ali ne i obrnuto.

„Što se mene tiče, ne mogu reći da sam se pokajala, iako sam češće nego inače preispitivala smisao bavljenja politikom u Crnoj Gori, ali i šire. Razlog je prvenstveno u onome što je digitalno okruženje donijelo dizajniranju političkih partija i njihovih glasača“, kazala je Jelušić.

Kako je navela, participativni mediji su se, nažalost, pokazali kao razorna mašina koja „melje“ društveni kapital i samu demokratiju, i u svijetu je nastao svojevrsni haos, a propagandna oružja, sijanje i širenje govora mržnje i manipulisanje glasačima su postali lakši nego ikad.

„Aktuelni politički angažman me je, da se figurativno izrazim, oslobodio posljednjih ostataka „ružičastih naočara“. Da ga nije bilo, svakako bih živjela mirnije, ne bih zavirila ispod raznih maski, a posebno ne bih neposredno i snažno iskusila medijske izazove sa kojima će demokratija tek imati da se suoči“, rekla je Jelušić.

On ja kazala da pripada generaciji koja je vjerovala u progres i u smislen i posvećen angažman za opšte dobro, da su mnogi od njih istrajavali čak i nakon iskustva devedesetih, ali je, kako je navela, mučna i nepravedna tranzicija polako zatirala one konstruktivne i korisne socijalističke vrijednosti.

„Sada živimo trenutak u kojem je politika izvor i utoka svega lošeg. Ne mogu reći da baš nisam znala u šta ulazim, ali sam se ipak odlučila za nadu i za vjeru u smisao angažmana“, rekla je Jelušić.

Na pitanje koliko je ženama u Crnoj Gori, koje su se opredijelile za bavljenje politikom, teško da opstanu na dominantno muškoj političkoj sceni i kakve su njihove šanse da napreduju u političkoj hijerarhiji, ona je kazala da se žene suštinski ne ohrabruju da ulaze u politiku i da se takmiče sa kolegama.

Prema riječima Jelušić, žena koja se za to opredijeli, pa još i jasno stavi do znanja da želi vodeći položaj, smjesta postaje nesimpatični „drugi“, neko ko odudara od uobičajenog i „poželjnog“.

Zbog toga se, smatra ona, u političkim partijama preferiraju submisivne žene koje ne dovode u pitanje nedovoljno inkluzivne aspekte tradicije, odnosno patrijarhat kao sistemsku nepravdu.

„Ukoliko im se „dopusti“ da se na pozicijama moći „druže“ sa muškarcima, submisivne žene su najčešće spremne da brane poziciju muškarca i da zaborave da su izuzetak koji ne doprinosi suštinskoj promjeni i ukidanju nejednakosti“, kazala je Jelušić.

To se, kako je navela, lako može vidjeti i kroz to koliko se u politčkim partijama troši sredstava kako bi se osnažile i učinile vidljivim potencijalne liderke. „Naravno, sav novac je mahom usmjeren na muškarce, jer niko neće da rizikuje remeteći uvriježenu podjelu prostora“.

„Zato naša politička scena „vrvi od testosterona“. To šteti svima, jer se procesi i politike ne vode na način da se problemi sagledavaju iz različitih perspektiva koje doprinose kako smanjenju, tako i upravljanju rizicima koje nameće život u konstantnoj promjeni“, ocijenila je Jelušić.

Komentarišući podatak iz istraživanja CeMI-ja da čak 55,7 odsto građana smatra da je nedovoljno žena u Crnoj Gori uključeno u politiku, Jelušić je kazala da taj procenat otkriva ko zapravo odlučuje u Crnoj Gori, jer političke partije kreiraju izborne liste i mušku dominaciju.

„Za mjesto na listi se vodi „rovovska“ borba, a ženska submisivnost je jedan od načina da se zauzme kakva takva pozicija. Postojeće kvote i afirmativna akcija su jedini „čuvari“ ženskog učešća. Da ih nema, bojim se da uopšte ne bi ni bilo žena u politici u Crnoj Gori“, istakla je Jelušić.

Na drugoj strani, kako je kazala, pitanje je da li bi glasači birali žene da postoje otvorene liste.

„Uzmimo neko od istraživanja poularnosti poltičara/ki, na kojima se među 30 muškaraca jedva nađu dvije žene. Poznate su i anegdote o prvim ljekarkama i nepovjerenju koje su izazivale kod pacijenata naviklih na ljekara muškarca. Navike su tvrdokoran neprijatelj i biće potrebno još dosta vremena da se on pobijedi“, navela Jelušić.

Dodatni problem će, smatra ona, biti i to što je politička scena u digitalnom okruženju brutalnija nego ikad, a žene su posebno izložene lepezi vulgarnosti i seksizma.

„Razlog je dosad nezabilježena politička polarizacija iz koje emaniraju čisto zlo i moralna nakaznost. Mehanizami zaštite izostaju, pa se mlade žene dodatno obeshrabruju da dođu na teren politike“, kazala je Jelušić, dodajući da te brutalnosti prema ženama ima i drugdje.

Prema njenim riječima, zanimljivo je kakvim je napadima bila izložena finska premijerka, a sve u trenutku kada Finska ulazi u NATO i izaziva propagandnu mašineriju protivnika koji kao oružje biraju seksizam i stereotip.

Na pitanje da li je crnogorsko društvo dovoljno zrelo da konačno, nakon što već ima predsjednicu parlamenta, dobije i predsjednicu države, odnosno premijerku, Jelušić je kazala da će biti zrelo kada u njemu ne bude čudno ni to što je žena na čelu Skupštine.

„Ni sve zapadne demokratije nijesu nužno drugačije, recimo da i Sjedinjene Američke Države još čekaju svoju predsjednicu na čelu nacije. Mala zajednica ponekad može lakše da „pređe Rubikon“, ali je problem ako se to čini iz marketinških razloga i oportunizma, što smo recimo viđali u Hrvatskoj i Srbiji“, navela je Jelušić.

Ona je podsjetila da su poslanice u Skupštini, prije formiranja 42. vlade, imale ideju o ženskoj vladi, i razmotrile mogućnost da na taj način uključe sve političke subjekte na načelima određene dokazive meritornosti.

„Da sve bude zanimljivije, čim smo obznanile svoju namjeru, vlada se formirala. Ako me pitate zbog čega to nismo ranije realizovale, rekla bih da smo se pomalo uplašile slobode i razmjera „sukoba“ sa tradicijom i kolegama. E, zbog toga se i dalje treba politički angažovati“, zaključila je Jelušić.

Tekst je urađen u sklopu projekta koji agencija MINA realizuje sa Centrom za monitoring i istraživanje, a koji je finansijski podržala Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori.

Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS

Najčitanije

damjanović

Damjanović: Biće teško definisati budžet za narednu godinu

Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Ministar finansija Aleksandar Damjanović očekuje da će parlament jednoglasno usvojiti rebalans...