Podgorica, (MINA) – Svetozar Marović, napadima na Crnu Goru i njenog predsjednika, očajnički pokušava da kupi dalju neprincipijelnu zaštitu Srbije u uslovima očekivanog pojačanog pritiska da nadležni organi u Beogradu ispune obaveze, ocijenio je crnogorski predsjednik Milo Đukanović.
Marović je ranije kazao da on nije nedostupan pravdi, već da se liječi od nepravde i montiranih procesa, i poručio da Đukanović treba da se stidi zbog komentara na sankcije koje su Maroviću uvele Sjedinjene Američke Države (SAD).
Đukanović je u reagovanju naveo da razumije provalu bijesa inspirisanu navodno njegovim odgovorom na pitanje novinara na konferenciji povodom posjete predsjednika Sjeverne Makedonije Steva Pendarovskog, dodajući da javnost treba da procijeni da li je u tome bilo povoda za „pogubljeno Marovićevo reagovanje“.
On je dodao da smatra da su dva stvarna razloga Marovićevog bijesa.
Đukanović je rekao da razumije da nije ugodno biti bjegunac od pravde iz države u kojoj je si rođen, u kojoj si proveo veći dio života i u kojoj si obavljao visoke državne dužnosti.
Svakako je, kako je naveo, shvatljivo razočarenje Marovića kad, nakon pogrešnog izbora da bude bjegunac, doživi sankcije SAD namijenjene onima koji, po njihovoj procjeni, na Zapadnom Balkanu ugrožavaju zajedničke napore zemalja regiona i međunarodne zajednice da se uspostavi pouzdanija vladavina prava.
Jasno je, smatra Đukanović, da je napad na njega i Crnu Goru „kao i ljutnja na SAD i NATO, a tek žal nad „ugroženim“ pravoslavljem, očajnički pokušaj da se kupi dalja neprincipijelna zaštita Srbije“.
“U uslovima očekivanog pojačanog pritiska, ne samo iz Crne Gore, nego prevashodno iz Međunarodne zajednice da nadležni organi u Beogradu ispune obaveze međunarodne pravne saradnje i izruče traženu osobu, kako bi u zemlji iz koje je pobjegla izdržavala kaznu po pravosnažnoj presudi“, dodao je Đukanović.
On je rekao da razumije razloge, ali da to nije ponašanje dostojanstvenog čovjeka koji je smogao snage da prizna počinjena krivična djela, već slabića koji je nakon sporazumnog priznanja krivice odlučio da spas potraži u bjekstvu.
„Ne razumijem međutim što će u tom bijesnom reagovanju toliko laži“, kazao je Đukanović.
On je rekao da ne razumije čemu izmišljotina o nepostojećim misterioznim aranžmanima sa Sorošem, kad su svi ugovori o konsalting uslugama sa partnerima iz SAD uredno registrovani i u Crnoj Gori i u SAD, i u njima nikada nije bilo Soroša.
Đukanović je upitao i čemu obmana o tobožnjem dovođenju Olega Deripaske u Crnu Goru, ako je mnogo puta javno obznanjeno da je Vlada koju je vodio privatizovala KAP putem međunarodnog tendera uz savjetodavnu pomoć londonske EBRD i pariske Paribas Banke, i da su, kako je naveo, u tom poslu postigli veoma povoljne uslove prodaje.
„Kao i da je aktivnošću Vlade koju sam takođe vodio, nakon uredno plaćenih obaveza iz kupoprodajnog ugovora i izvršenog ugovorenog investicionog programa, Deripaska izgubio vlasništvo u KAP zbog nedomaćinskog upravljanja tim preduzećem u vremenu velike finansijske i ekonomske krize u Evropi krajem prve i početkom druge decenije ovog vijeka“, dodao je Đukanović.
Prema njegovim riječima, prodaja zemljišta u vlasništvu Opštine Kotor, koju je u to vrijeme vodila opoziciona vlast, „nikako, sem u smutljivoj laži čovjeka ljutog na sebe, ne može biti dovedena u vezu sa Vladom i tadašnjim premijerom“.
O tome, kako je kazao Đukanović, dovoljno svjedoči i površni uvid u zakonodavna rješenja tog vremena.
„Čemu neistina o navodnom potpisivanju koncesije za izgradnju minielektrane mom sinu“, upitao je Đukanović.
On je kazao da je Agencija za sprječavanje korupcije to prekontrolisala i ostvarila uvid u dokumentaciju „koja nedvosmisleno govori da ja nijesam predsjedavao tom sjednicom Vlade, što po mom tumačenju prava eliminiše prigovor o navodnom konfliktu interesa“.
„A i da jesam. Kakav je problem u tome da bilo koji građanin Crne Gore u zakonitoj, tenderskoj proceduri ponudi da uloži svoj novac u biznis koji demokratski izabrana Vlada organizuje u državi koju vodi. Ili, treba da pristanemo na diktat „moralnih tutora“ da su ljudima određenog prezimena zabranjena prava koja uživaju svi građani Crne Gore“, naveo je Đukanović
On je upitao i čemu lažna tugovanka nad sudbinom braće i sestara.
„Braća, sestre i svi ostali srodnici su valjda punoljetni, odgovorni, samosvjesni građani Crne Gore, sposobni da razumiju važnost poštovanja zakona, i opravdanost pojačane obaveze da budu primjerni građani društva u kojem živimo“, kazao je Đukanović.
Kako je naveo, podrazumijeva se i obaveza javnih funkcionera da svojim najbližima ne podstiču iluziju da zbog njihove političke važnosti imaju pravo na privilegovan status pred zakonom.
„Drago mi je da sam takav odnos odnjegovao sa svojom porodicom. I da su svi, od sestre, brata, do sina, ljudi sa integritetom, u svakom trenutku spremni da prođu sve procedure provjere zakonitosti ponašanja i poslovanja, razumijevajući pojačani interes javnosti zbog posla kojim se bavim“, istakao je Đukanović.
On je upitao i čemu recikliranje „izraubovane laži oko privilegije navodnih kumova u privatizaciji preduzeća Pomorski saobraćaj“.
„Kad ukupna javnost Crne Gore zna da su novi vlasnici to preduzeće kupili trgovinom akcija na berzi 2005. godine. Te da im je jedini „grijeh“ što smo dugogodišnji porodični prijatelji“, dodao je Đukanović.
Čemu, upitao je Đukanović, providni falsifikat oko prirode njegovog sukoba sa danas pokojnim Momirom Bulatovićem, „ako već sva domaća, kao i dobar dio inostrane javnosti zna da je taj sukob bio izrazito politički“.
Đukanović je kazao da je u tom sukobu on bio na strani politike koja je Crnu Goru vidjela kao nezavisnu, građansku i evropsku državu, a Bulatović kao dio zajednice sa Srbijom.
„Sukobili smo se politički jer sam u njegovom predlogu vidio opasnost da Crna Gora trajno ostane sastavni dio države koja je zbog karaktera vlasti u njoj u to vrijeme bila agresorska, nacionalno i vjerski isključiva, anticrnogorska i antievropska. Nažalost, to je strateška politička vododjelnica i u Crnoj Gori i u regionu do današnjeg dana“, naveo je Đukanović.
On je rekao da prihvata da u tom „pamfletu“ ima i zrno istine, navodeći da se uvijek zalagao da u procesu suđenja optuženim za većinu krivičnih djela ne treba neselektivno koristiti i zloupotrebljavati institut pritvora, već da mu treba obezbijediti pravo na dostojanstvenu odbranu sa slobode.
„Da ne treba, dakle, ohološću države ljude koji su osumnjičeni i optuženi tjerati na izdržavanje prejudicirane kazne u formi pritvora, prije i za vrijeme suđenja, dok tek treba dokazati optužnicu“, dodao je Đukanović.
On je rekao da se uvijek zalagao da država pod pritiskom javnosti „ne podilazi najnižim strastima time što će praviti medijske senzacije javnim, spektakularnim hapšenjima ljudi koji su kao odgovorni građani uvijek spremni da se odazovu pozivu države da polože račune pred njenim institucijama“.
Đukanović je kazao da mu je žao što i Marović nije prihvatio njegovu prijateljsku preporuku da, ako zaista vjeruje u svoju nevinost, angažuje dobrog advokata, i da to u što vjeruje dokaže pred sudom i ukupnom javnošću.
Umjesto toga, kako je naveo, Marović je priznao krivicu i potpisao sporazum sa specijalnim državnim tužilaštvom.
„Zato, ne znam čemu sad naknadna pamet i samosažaljivo pristajanje na medijsku i političku konstrukciju kako je navodno trebalo naći dobrovoljca za crnogorskog dublera Iva Sanadera“, kazao je Đukanović.
On je rekao da ne zna okolnosti zbog kojih je Sanader osuđen u Hrvatskoj, ali da s prezrenjem odbacujem teoriju zavjere po kojoj neko iz misterioznih međunarodnih centara moći targetira balkanska društva i želi bez osnova kažnjavati nevine ljude.
„Podrazumijeva se s posebnom ostrvljenošću na pripadnike nebeskog naroda. Ni u kakvim okolnostima ne bih dozvolio bilo kome da sa mnom razgovara na tu temu. A istine radi, sa mnom niko nije to ni pokušao“, dodao je Đukanović.
On je ponovio da je presuda Maroviću samo verifikacija njegovog sporazuma sa specijalnim državnim tužilaštvom o priznanju krivice, i zato, kako je kazao, nikako ne zna „čemu ovaj naknadni bijes“.
„Svako mora nositi teret svojih odluka. Uključujući i Svetozara Marovića i njegovu odluku da odabere status bjegunca od pravde iz svoje države. Ja sam nosio i nosiću teret svih svojih odluka. Sam, kao i uvijek do sad“, poručio je Đukanović.
On je rekao da se do sada se nije javno oglašavao ovim povodom, „čak ni posprdno, tada kada su mi Marović i nekvalifikovani „Pulicer“ iz Londona za to davali više nego inspirativan povod intervjuom u režiji BIA, kao njihove sigurne kuće u vrijeme bjekstva pred zakonom“.
„Znajući da je slabićima najlakše pljunuti po svojoj državi i mrskim neprijateljima velikosrpskih aspiracija prema Crnoj Gori. To neka ide na obraz njima“, dodao je Đukanović.
On je rekao da je odgovorio Maroviću kako bi pokušao da mu pomogne „da se razabere“, da razmisli ima li dostojanjstvenijeg nastavka života od bjekstva nakon priznanja krivice, uz zaštitu bezbjednosnih struktura druge države.
„Po mom mišjenju ima. I neki ljudi koji su bili dio istih grešaka u Budvi su ga prepoznali i iskoristili. I vratili se normalnom životu“, dodao je Đukanović.
On je kazao da je Marović u pravu kada ga podsjeća na „blagotvornost osjećanja stida“, dodajući da nema problem sa tim.
„Bio sam na čelu državne politike koja se dugo i strpljivo borila i izborila da Crnoj Gori vrati državno i nacionalno dostojanstvo, očuva i učvrsti mir, stabilnost i multietnički sklad, uspostavi ekonomsku održivost i pokrene razvoj, ostvari članstvo u NATO i dođe u predvorje EU“, naveo je Đukanović.
Kako je naveo, za to vrijeme „ozbiljne posvećenosti najvišim državnim ciljevima i interesima, našoj politici su se dogodili i previdi i greške poput onih u Budvi, čiji je glavni akter bio gdin Marović“.
Đukanović je kazao da za to ne može biti opravdanja, i da ga ne traži, dodajući da je to izazvalo osudu javnosti koju, kako je naveo, objektivno bez ostatka prihvata kao čelnik politike u kojoj su se te greške dogodile.
„Možda je moje očekivanje nerealno, posebno imajući u vidu nevrijeme koje živimo i nemoral koje ono donosi da se zbog toga prethodno zastide oni koji su bili neposredni akteri nezakonitog ponašanja i štete koju su nanijeli Crnoj Gori, Budvi i partiji. Očigledno, to nijesu u stanju svi. I zato, stidim se i u njihovo ime“, rekao je Đukanović.
On je poručio da „nakon ovog iznuđenog objašnjenja“ nema namjeru da na bilo koji način više komuniciram sa Marovićem.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
