Ako izguglate pojam “Startup definition” između ostalog, dobićete i ovakva objašnjenja
Za termine “startup company definition” ovako nešto
Međutim, ovo nije tačno, najrelevantniju definiciju termina startup je dao tvorac najznačajnijeg američkog VC fonda – Y Combinator, čovjek po imenu Paul Graham, koja glasi: “A startup is a company designed to grow fast. Being newly founded does not in itself make a company a startup. Nor is it necessary for a startup to work on technology, or take venture funding, or have some sort of “exit.” The only essential thing is growth. Everything else we associate with startups follows from growth.” (http://www.paulgraham.com/growth.html)
Ako smo prihvatili ovu osnovnu definiciju da je startup kompanija koja je projektovana da raste brzo, onda možemo da sagledamo zašto se toliko priča o startup-ovima. Evo nekoliko primjera startup kompanija, odnosno kompanija koje su bile startupovi:
- društvene mreže Facebook ili Twitter,
- platforma za djeljenje smještaja AirBnB ili prevoza Uber,
- računarska igra Top Eleven ili Talking Tom,
- ali isto tako i 23andMe, personalna analiza ljudskog DNK lanca.
Očigledan je njihov uticaj na globalnu ekonomiju, ali posebno na ekonomiju zemlje iz koje dolaze. Ali nije samo to u pitanju. Ovakve kompanije donose i ubrzani razvoj sa sobom. Upravo iz razloga velike ekonomske vrijednosti, one postaju okosnica ekonomskog razvoja zemlje iz koje dolaze.
Možete primjetiti da je svima nabrojanima zajedničko da su brzo rasli od jednog trenutka. Ovaj rast se naziva i period eksponencijalnog rasta. To ovako nekako izgleda na matematičkom dijagramu:
Ovakav rast nije moguć preko noći i uglavnom traje sedam do osam godina, a ponekad i deset. Zato se razvoj startup kompanije dijeli u nekoliko faza koje svaka za sebe ima svoje karakteristike. Za svaku od faza, osnivači kompanije moraju posebno da se prilagode i da znaju šta u kojoj fazi rade i na šta moraju biti fokusirani.
Prvi period je traženje takozvanog MVP rješenja (Minimum Viable Product), rješenja za problem koji bi potencijalno bilo korisno velikom broju korisnika. Nažalost, onog trenutka kada se dođe do MVP modela, ulazi se u period kada treba dokazati da će MVP prihvatiti tržište (Product-Market Fit). Ovaj period je uglavnom mučan, jer iziskuje veliko investiranje energije, a u velikom broju slučajeva i novca kojeg osnivači uglavnom nemaju. Sa velikom vjerovatnoćom se takođe može utvrditi da konkretni MVP nije adekvatan i da nakon testiranja uglavnom originalno rješenje treba izmjeniti – odnosno pivotirati.
Da to malo približimo primjerom. “In December 2009, Rovio released Angry Birds, its 52nd game, a puzzle game where a bird is flung at pigs using a slingshot for the iPhone; it reached No. 1 spot in the Apple App Store paid apps chart after six months, and remained charted for months after.” (https://en.wikipedia.org/wiki/Rovio_Entertainment)
U trećem periodu razvoja (Channel-Product Fit) startup pokušava da dođe do što većeg broja korisnika kroz što veći broj kanala, odnosno traži kanal koji može da mu obezbjedi eksponencijalan rast, nakon čega bi trebalo da se desi magija, odnosno četvrta faza razvoja – Growth. J Primjer: “In May 2012, Rovio announced that its game series Angry Birds had reached its one billionth download.”
Svaku od ovih faza prate razni resursi koje je potrebno obezbijediti uglavnom pomoću finansiranja. Ukoliko se resursi obezbjeđuju kao samofinansiranje, tada govorimo o butstrapovanju (bootstrapping). Ovaj drugi primjer je rjedak ali se može pronaći, na ovaj način je recimo Top Eleven kreirao Nordeus. Ostali, kojima su potrebne investicije dobijaju novac po fazama razvoja i to uglavnom izgleda ovako.
U prve dvije faze (MVP i Product.Market Fit) javljaju se FFF (Family, Friends and Fools – porodica, prijatelji i budale), Angels (anđeli investitori), u trećoj fazi se pojavljuje Seed Capital (fondovi za investiranje u fazi inkubacije). Nakon što se dokaže da postoji Product-Market Fit, u igru uskaču VC Fond (Venture Capital investicioni fondovi – fondovi viskog rizika) ili dolazi do acquisition/merger (spajanje sa drugim kompanijama) kako bi se uskočilo u eksponencijalnu fazu. Nakon čega se uglavnom izlazi na berzu (IPO) ili se ulazi u ciklus stvaranja novog startupa.
Kakva je korist od uspješnog startupa mislim da je nabolje objasniti kroz primjer: “Outfit7 Limited is a Slovenian video game developer. The company is best known for the creation of the media app and franchise Talking Tom and Friends. Talking Tom and Friends apps have been downloaded over 8 billion times. In January 2017, it was acquired by United Luck Consortium and then sold to Zhejiang Jinke for over US$1 billion.” (https://en.wikipedia.org/wiki/Outfit7)
A koliko je teško podići startup dovoljno govori statistika da osam od deset startupova propadne. A da je najčešći razlog propadanja, pogrešno vrijeme pojavljivanja na tržištu. Iz ovog podatka nije potrebno zaključiti da u startup-ove ne treba ulagati, već da je potrebno imati dobar statup ekosistem koji je u stanju dati što brži odgovor da li je MVP dobar ili ne.
(https://www.startupcommons.org/from-innovation-ecosystems-to-startup-ecosystems.html)
Zato je pomoć osnivačima startupa neophodna sa svih mogućih adresa kako bi se u slučaju propadanja, to propadanje što prije desilo sa što manje uloženih resursa, kako novca tako i vremena čime se obezbjeđuje da se osnivači okrenu novom projektu.
Ovakava brza promjena, koja se odigrava uglavnom unutar prve tri godine startapa, dovela je do stvaranja novog mentaliteta – startup lifestyle, serijskih startupera koji nakon dvije godine gase projekte i prelaze na nove. Međutim, iako na prvi pogled to izgleda kao pogrešan pristup, ukoliko ekosistem prepozna ovakve pojedince oni u ekosistem mogu odigrati presudnu ulogu u stvaranju uspješne startup kompanije od drugih pojedinaca i njihovo iskustvo predstavlja kamen temeljac za sve ostale koji tek dolaze da se oprobaju u stvaranju startup kompanije.
Autor teksta je Predrag Lešić iz Digitalizuj.me.
