Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Кriza koju je izazvala obustava isporuke brašna iz Srbije mogla je biti spriječena da se Crna Gora ranije posvetila sijanju žitarica i sopstvenoj proizvodnji brašna, kazao je predsjednik Udruženja zanatskih pekara
Svetozar Radonjić.
On je rekao da je Crna Gora država sa najviše obradive zemlje po stanovniku, ali da to niko ne želi da iskoristi, te da je to u krizi izazvanoj ratom u Ukrajini došlo na naplatu.
„Nama je na godišnjem nivou dovoljno da posijemo deset hiljada hektara žitarica kako bi se podmirile sve potrebe, a samo Zetsko-bjelopavlićka ravnica ima 22 hiljade hektara obradivog zemljišta. U takvoj situaciji ne bi nam bilo potrebno da čekamo šta će okolne države raditi sa svojim brašnom i hoće li dozvoliti izvoz“, kazao je Radonjić za Dan.
On smatra da je sadašnja cijena od 80 centi po vekni hljeba previsoka, te da je to posljedica trgovačkog rabata koji je dostigao 40 odsto.
„Кada bismo se istinski okrenuli sijanju pšenice i kada bi Ministarstvo poljoprivrede podržalo proizvodnju pšenice, kukuruza, raži, ječma, sigurno
je da bi i cijene hljeba bile mnogo niže. Ako sagledamo realno, hljeb je osnovna životna namirnica i njegova cijena ne bi smjela da ide u nedogled, jer mora biti dostupan svim kategorijama stanovništva“, poručio je Radonjić.
Tvrdi i da je najveći problem države to što nema agrarnu politiku, već se uvijek čeka da se neka kriza dogodi, pa da onda razmišlja o posljedicama.
„Najveći protivnik proizvodnji hrane u Crnoj Gori je mentalitet našeg naroda. Svako ko ima parče zemlje može slobodno da živi i proizvodi nešto, što bi dovelo do snižavanja cijena svega. Crna Gora je u srednjem vijeku bila poznata kao žitnica, ali prilikom formiranja moderne države neko se sjetio da je bolje da uvozimo nego da sijemo i upravo takav stav nas je doveo do toga da mi moramo da čekamo da nam neko proda pšenicu, što je dovelo do enormnog poskupljenja svih namirnica“, kazao je Radonjić.
On smatra da je jedan od problema društva to što nema nikog da zastupa glas seljaka, kao vitalne komponente društva, te da smo među rijetkim državama koje u Skupštini ne mogu čuti glas te kategorije društva.
„Da je sreće mi bismo izvozili brašno i pšenicu u Srbiju. Niko ne štiti prava proizvođača, niko im ne dozvoljava da svoje proizvode plasiraju na tržište pod jednakim okolnostima. Hljeb koji proizvodim u svojoj pekari, mogu da se pohvalim da je stoprocentno proizveden u Crnoj Gori od domaćih žitarica. Zbog toga smatram da je vrijeme da se okrenemo svojoj proizvodnji i konačno riješimo probleme koje nam donose svjetske krize“, zaključio je Radonjić.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
