Podgorica, (MINA) – Kriza izazvana pandemijom koronavirusa pokazala je da je globalna politička situacija zatrovana, ali zemlje nijesu pokazale ujedinjenost u njenom suzbijanju, ocijenio je spoljnopolitički novinar Tomislav Jakić.
Govoreći o uticaju krize izazvane koronavirusom na globalnu političku situaciju, Jakić je agenciji MINA kazao da je kriza pomogla da se shvati do koje je mjere globalna politička situacija zatrovana i kontaminirana.
“Očekivalo bi se da globalni izazov, globalna prijetnja, a pandemija to bez svake sumnje jeste, navede zemlje svijeta da sarađuju, da se barem sada i zbog toga, ujedine u zajedničkom naporu da suzbiju pandemiju, da pronađu i lijek i vakcinu. Ipak, događa se upravo suprotno od toga”, rekao je Jakić.
Prema njegovim riječima, postojeća razjedinjenost koja nerijetko ide do nivoa konfrontacije, samo se još izraženije manifestuje.
“O nekakvom ujedinjenom frontu nema ni govora. O zajedničkoj, usklađenoj akciji, a to su predlagali kako aktuelni kineski predsjednik, tako i bivši britanski premijer Braun, nema ni riječi”, kazao je Jakić.
Tu, kako je naveo, prednjače Sjedinjene Američke Države, a slijedi ih Evropska unija (EU).
“Znam da je to oštra ocjena, ali činjenice joj govore u prilog. Počelo je sa pokušajem američkog predsjednika Trampa da ekskluzivno za svoju zemlju kupi vakcinu na kojoj se tek radi, pa se nastavilo s optuživanjem Kine i Svjetske zdravstvene organizacije”, rekao je Jakić.
On je kazao da je situacija kulminirala američkim blokiranjem rezolucije kojom je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija trebalo pozvati na prekidanje svih oružanih sukoba u svijetu tako dugo dok traje pandemija.
“Da ne govorim o tome kako se na samom početku gotovo sa zluradošću kalkulisalo koliko će epidemija u Kini oslabiti ekonomiju te zemlje, kako su se uzbuđivali duhovi zbog radikalnih mjera kojima su Kinezi nastojali zaustaviti širenje bolesti, jer to je, navodno, kršenje ljudskih prava”, rekao je Jakić.
Kako je naveo, o solidarnosti na svjetskom nivou nema ni govora.
“Toga naprosto nema, odnosno ima parcijalno. Mislim pri tome na pomoć koju je, na primjer, Italija u trenucima kada je toj zemlji bilo najteže dobila iz Kine, Rusije i Kube. Dakle, u pojedinim slučajevima solidarnosti ima, ali na globalnom nivou ne”, kazao je Jakić.
Komentarišući uticaj krize na međunarodne odnose, on je rekao da će ona ostaviti i te kako dubok trag u toj sferi, “upravo zato što čak ni pandemija nije uspjela dovesti do onih promjena na međunarodnoj sceni za koje je logično trebalo pretpostaviti da će se dogoditi”.
“Ako treba očekivati neke promjene nakon pandemije, a govorim pod pretpostavkom da smo na putu da je se riješimo, što nije nimalo sigurno, onda će se ta promjena očitovati kroz jačanje postojećih podjela, zaoštravanje već prisutnih konfrontacija, slabljenje svijesti o tome da smo u međuzavisnom i međupovezanom svijetu zavisni jedni od drugih više nego ikada”, kazao je Jakić.
On smatra da će razvoj ići u smjeru koji je sve prije nego poželjan, u smjeru zatvaranja u svoje granice.
“Ili, u najboljem slučaju, u svoje torove, ako tako smijem nazvati pojedine skupine zemalja. Nezdrava konkurencija, svedena na formulu: glavno da meni bude dobro i da sam ja na prvom mjestu, ustupiće mjesto poželjnoj saradnji”, rekao je Jakić.
Prema njegovim riječima, krivac, ili izvor opasnosti tražiće se u sve većoj mjeri kod nekog drugog, dok će se vlastite greške i propusti zanemarivati ili “gurati pod tepih”.
“Ukratko, umjesto da shvatimo da smo svi jedno, ljudski rod, vraćaćemo se sve više i naglašenije u krilo rigidnog nacionalizma, nezavisno od toga pod kakvom će maskom on nastupati. Bojim se da neće biti shvaćena sva pogubnost totalne privatizacije zdravstva i svođenja zaštite zdravlja na profitabilnu djelatnost”, kazao je Jakić.
On je naveo da se neće na pravi način valorizovati vrijednost sistema javnog zdravstva, pa čak i samo njegovih ostataka.
“Još manje će biti snage i volje da se razmisli o tome u kojoj je mjeri postojeći sistem neoliberalnog kapitalizma održiv i prihvatljiv, drugim riječima, je li taj sistem zaista jedini mogući i konačni”, rekao je Jakić.
Govoreći o uticaju krize na međunarodne odnose u regionu, on je kazao da je u ovom trenutku nemoguće sasvim konkretno odgovoriti na to pitanje.
“Pođemo li od utemeljene postavke da se međunarodni odnosi, a to znači i međunarodna sporenja, prelamaju i u našem regionu, onda mi se čini logičnim pretpostaviti kako će se sve ovo što sam rekao o međunarodnoj sceni odnositi i na region. Mislim da ni nas pandemija nije naučila pameti”, rekao je Jakić.
On se osvrnuo i na poimanje uloge EU i njen angažman tokom pandemije, navodeći da je Unija imala svoju šansu i propustila je.
“U samim počecima krize nije se snašla, birokratiji je trebalo previše vremena da reaguje, a ni vlade zemalja članica nijesu pokazale svijest o potrebi brzog, efikasnog i zajedničkog djelovanja. To je činjenica”, kazao je Jakić.
On je rekao da je prigovaranje iz Brisela na temu kineske pomoći, promašeno.
“I više od toga, ono pokazuje nesposobnost EU da prizna vlastite propuste, ali i sklonost da te propuste pokuša gurnuti u drugi plan optužujući treću stranu”, rekao je Jakić.
Prema njegovim riječima, činjenica je da EU sada pomaže svojim članicama.
“Ali, činjenica je isto tako da u trenucima koji su bili najteži, u vrijeme kada je pandemija uzimala maha i odnosila na stotine ljudskih života u jednom danu, u Rim nijesu slijetali avioni s ljekarskim timovima i medicinskom pomoći iz, na primjer, Njemačke kao članice EU, nego iz Kine, Rusije i Kube”, kazao je Jakić.
On je rekao da je i više nego licemjerno sada zamjerati Italijanima što gube entuzijazam za EU.
Kako je naveo, naknadna pomoć EU ne može baciti u zaborav činjenicu da je u najkritičnijim trenucima ta pomoć izostala, da nije došla iz Unije.
“Ne bih se čudio da entuzijazam za Uniju splašnjava i u nekim zemljama koje tek teže ostvariti članstvo u njoj, jer imaju iskustva slična italijanskim”, kazao je Jakić.
On je rekao da to ne mora biti dugog vijeka i da se nada da i neće biti.
“EU je jedinstveni projekat i svakoj evropskoj zemlji kojoj je stalo do vlastite budućnosti naprosto mora biti važna i budućnost Unije, da opstane i da u punom smislu riječi stane na vlastite noge”, kazao je Jakić.
Komentarišući uticaj krize na jačanje populizma, nacionalizma i desnice, on je kazao da će sama pandemija manje uticati na njih od ekonomskih posljedica koje će u zemljama širom svijeta izazvati mjere koje je bilo nužno preduzeti kako bi se pandemija obuzdala i zaustavila.
“Porast broja nezaposlenih, i to ne bilo kakav, nego izraženi, snižavanje životnog standarda, da ne spominjem krizu gladi koju mnogi najavljuju, biće voda na mlin svima koji propovijedaju “filozofiju” uskogrudnog nacionalizma i na njemu zasnovanog egoizma”, rekao je Jakić.
Prema njegovim riječima, istorija 20. vijeka najbolje pokazuje dva modela mogućeg razvoja u uslovima recesije i depresije, “i ti uslovi su najprije omogućili Oktobarsku revoluciju, a potom Hitlera i nacizam”.
“Pri čemu, da se razumijemo, ni na koji način ne izjednačavam ta dva sistema. Komunizam je u teoriji idealan sistem, ali nikada i nigdje nije ostvaren. Oni koji su proklamovali da ga žele realizovati, zastranili su praktično na prvom koraku, neki više, neki manje”, kazao je Jakić.
On je naveo da je, s druge strane, nacizam, odnosno fašizam, zlo i u ideji i u praksi.
“Na pragu smo svijeta u kojem će pandemija i sve ono čime će ona rezultovati, proizvesti upravo idealne uslove za rađanja autoritarnih, pa i totalitarnih režima. S kojim predznakom, ne znam, mada jačanje desnice u Evropi upućuje i na odgovor na to pitanje”, zaključio je Jakić.
