Podgorica, (MINA) – Evropski stoni tenis i dalje je prisutan na velikoj sceni, ali je u zaostatku za Kinom i Japanom, a u svijetu je mnogo više kvalitetnih igrača i teže je ostvariti uspjeh nego ranije, ocijenio je legendarni jugoslovenski stonoteniser Ilie Lupulesku.
Osvajač 15 velikih medalja kazao je u intervjuu agenciji MINA da je šteta što je rat i raspad države „prekinuo saradnju“ sa Zoranom Primorcem i da bi, da ih viša sila nije spriječila, trofejni niz bio mnogo veći.
„Da smo ostali zajedno osvojili bi bar još toliko medalja. Siguran sam da bi bili prvaci Evrope i svijeta, možda i olimpijski šampioni u dublu. Mogli smo mnogo više da uradimo u to vrijeme, a imali smo evropsku, svjetsku i olimpijsku medalju. Da se država nije raspala, uz bolje programe kakve danas imaju djeca, dominirali bi na svjetskom scenom“, rekao je Lupulesku.
On je kazao da ne žali ni za čim u karijeri, osim što nikada nije pobijedio Šveđanina Jan Ove Valnera.
„To je jedini stonoteniser u mojoj generaciji, a bilo ih je vrhunskih, koga nikada nijesam pobijedio. Bilo je velikih mečeva, dosta puta sam bio i blizu, ali je Valner uvijek uspijevao da napravi preokret i izađe kao pobjednik. Vjerovatno jer sam ga više respektovao nego ostale igrače“, kazao je Lupulesku.
On je naglasio da je to poruka svim stonoteniserima da nema respekta za stolom.
„Mnogo godina kasnije mogu da prenesem iskustvo crnogorskim stonoteniserima Filipu Radoviću, Luki Bakiću i Dejanu Bašanoviću da na velikim takmičenjima nema respekta za stolom. Kada počne meč ne smije se razmišljati je li protivnik prvak svijeta ili nije. Mora se krenuti maksimalno od starta. To je način na koji se postaje prvak“, kazao je Lupulesku.
Trofejni sportista, koji živi u Čikagu, pomagao je bratu Nikolaju Lupulesku, treneru crnogorske parastonoteniske reprezentacije, tokom završnih priprema za Evropsko prvenstvo u Helsinborgu.
„Drago mi je da sam imao priliku da pomognem da crnogorska ekipa što spremnije dočeka EP. Daću sve od sebe da im savjetima pomognem i ukažem na šta treba da obrate pažnju. Dubl je najvažniji, ako uspiju da ga dobiju oni će osvojiti medalju, možda biti i prvaci Evrope“, rekao je Lupulesku.
On je kazao da nije zadovoljan stanjem u srpskom stonom tenisu i ukupno na protoru bivše Jugoslavije, navodeći da će posljedice slabijeg rada imati ozbiljne posljedice.
„Pratim sve što se dešava u Srbiji. Pogrešno se radi, nema programa i sistema. Šteta, imamo talentovanu djecu, ali se ne radi dovoljno ili ne kako treba. Razočaran sam kako je radio Zoran Kalinić, a i sada Aleksandar Karakašević. Oni nemaju plan i program, sistem rada. Bio sam spreman da pomognem, imao sam ideju i kako, ali mi nijesu dozvolili“, kazao je Lupulesku.
On smatra da su medalje od prije nekoliko godina rezultat rada od prije 15 ili 20 godina.
„Imamo talenata, ali ako se ne radi 5-6 sati dnevno neće biti rezultata. Na žaost za godinu ili dvije nećemo osvajati medalje ni u mlađim kategorijama. Osamdesetih i početkom devedesetih godina mi smo osvajali sve što se moglo. Nije bilo međunarodnog takmičenja sa kojeg se nijesmo vratili bez medalje. Sada su druge okolnosti, ne bih ulazio ko i zašto vodi savez“, rekao je Lupulesku.
On je, upoređujući stoni tenis u njegovo vrijeme i sada, kazao da se posljednjih godina igra brže.
„Dosta je napredovao stoni tenis, igra se brže i bliže stolu, ruka gore. To je sve trening. Kinezi su najbolje zato što treniraju najviše, po 7-8 sati dnevno“, kazao je Lupulesku.
On je podsjetio da se vrhunski stoni tenis ranije igrao u manje država nego sada.
„Takmičari iz Kine, Koreje, Švedske i Njemačke bili su glavni, a i mi smo bili u vrhu. Vrhunski stoni tenis igrao se u svega desetak do 12 država, a sada se odlični igrači pojavljuju sa svih strana. Japan se vratio na veliku scenu, vjerovatno zbog Olimpijskih igara u Tokiju. Prate kineski program i zato su u vrhu. Kinezi su i dalje najbolji i imaju najbolju generacija ikada u posljednjeih 15 – 20 godina“, rekao je Lupulesku.
On je istakao da je u njegovo vrijeme bilo od 60 do 100 izuzetno kvalitetnih i konkurentnih stonotenisera, navodeći da se taj broj popeo između 200 i 300.
„Ima dosta dobrih igrača, mnogo više nego ranije. Kinezi su i dalje dominantni, ali su sve češće na pobjedničkim postoljima i Koreanci, Japanci, predstavnici Hong Konga, Kineskog Tajpeha i Singapura. Evropljani su prisutni na velikoj sceni, ali su malo zaostali. Nema toliko kvalitetnih igrača u jednoj državi, da bi parirali jedni drugima i postajali bolji“, kazao je Lupulesku.
On je kazao da prati svjetski stoni tenis, ali da već desetak godina ne igra profesionalno.
“Već 20 godina sam u Čikagu, igrao sam i profesionalno i turnire. Već desetak godina ne igram. Angažovan sam u kompaniji Kiler spin, radim egzibicije, kampove, privatne časove. Još sam u stonom tenisu, igram povremeno rekreativno, ali ne profesionalno”, kazao je Lupulesku.
On je istaka da svake godine dolazi u rodni Uzdin, u mjesto gdje sve počelo.
“Rado dolazim, volim da igram u sali gdje je sve počelo. Nedostaje mi ta sala i publika, tu sam odrastao, napravio prve korake i rezultate. Volio bih da odigram još jednom za Uzdin i zvanično se oprostim od karijere. Prije nekoliko godina sam igrao za Uzdin sa Filipom Radovićem”, rekao je Lupulesku.
Stoni tenis je počeo da igra sa devet godina u Unirei iz Uzdina pod nadzorom trenera Jonice Bosike, a šest godina kasnije igrao je finale evropskog kadetskog prvenstva.
Lupulesku je najtrofejniji stonoteniser Srbije sa 13 medalja sa evropskih i svetskih prvenstava i olimpijskim srebrom u igri muških parova.
Ima dvije medalje na Svjetskim prvenstvima, osam sa šampionata Evrope (1990. u paru sa Zoranom Primorcem, u miksu 1988. sa Jasnom Fazlić, 1998 u miksu sa rumunkom Badescu), srebrnu na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine u dublu sa Zoranom Primorcem.
