Podgorica, (MINA) – Državne institucije u Crnoj Gori bi trebalo da se pobrinu za inicijalnu finansijsku pomoć kako bi se osnažila logistika za rad samoregulatornog tijela, jer bi to značilo da im je stalo do medija i novinara, ocijenila je profesorica Gordana Vilović.
Ona je kazala da je uvjerena da je u Crnoj Gori, barem što se tiče samoregulacije, situacija bolja nego u Hrvatskoj, jer ni u toj državi ne postoji samoregulatorno tijelo koje bi podsticala novinarska struka.
„Imamo regulatorno tijelo, Vijeće za elektroničke medije, ali članove imenuje država kroz predstavničko tijelo“, rekla je Vilović agenciji MINA.
Vilović, koja je redovna profesorica studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, smatra da bi bilo sjajno kad bi se i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori državne institucije pobrinule za inicijalnu finansijsku pomoć da se osnaži logistika za rad samoregulatornog tijela, jer bi to značilo da im je stalo do medija i novinara.
„Ovako kako tretiraju novinare i novinarstvo, čini se da im upravo odgovara da tog tijela nema. Ne glorificiram ja Vijeće za medije kao samoregulatorno tijelo, ali smatram da bi to bila dobra podloga zaštite ozbiljnog novinarstva. I da bismo češće nego danas imali javne reakcije na gluposti koje vidimo u medijima“, tvrdi Vilović.
Ona je saopštila da Kodeks novinara Crne Gore, barem koliko je ona upoznata, načelno obuhvata sva područja koja mogu biti predmet narušavanja etičnosti u medijima.
“Svi svjetski kodeksi su koncipirani na sličan način. Izdvajam primjere finskog i njemačkog koji su baš opširni i pokušavaju ‘pokriti’ u svojim člancima što više toga”, dodala je Vilović.
Prema njenim riječima, to svakako pomaže pri odlučivanju, ali kodeksima se ne može sve riješiti.
“Potrebna je udružena energija – prema Bertrandu – i novinara i urednika i vlasnika i publika”, objasnila je Vilović.
Ona je rekla da su kodeksi samo jedan od alata za zaštitu.
“Nova paradigma masovnog komuniciranja i rasta on lajn medija, kao i društvenih medija, otvorila je puno pitanja kako djelovati u tim uslovima. Jednostavnih odgovora nema, a porast neprimjerenih komentara i govora mržnje samo još više pokazuje da i kodeksi treba da se nadograde”, poručila je Vilović.
Ona je rekla da je potreban i minimum koncenzusa što su društveni mediji i kako tretirati autore koji svakako nijesu novinari, ali imaju pravo na slobodno izražavanje svojih uvjerenja.
“Ako je riječ o komentarima koji su direktan poziv na linč, ubijanje drugačijih ili ranjivih grupa, onda bih kazala da to treba izbrisati. Govor mržnje nije sloboda nego je u najmanju ruku bezobrazluk, sijanje straha i neprihvatljivo ponašanje koje si niko ne bi dozvolio u stvarnom životu”, navela je Vilović.
Vilović je rekla da je novinarstvo najjavnija profesija.
“Svaka se pogreška i omaška vide. Ništa se ne može sakriti u ladicu ili pod tepih, zato bih u sve medije uvela kao jednu od redovnih rubrika ispravku i korekciju. Možda čak i izvinjenje – ako treba. To novinari treba da rade da bi ojačali svoj kredibilitet i došli što bliže istini u svojim izvještajima”, saopštila je Vilović.
Ona je dodala da su novinari potrebni da daju kontekst zbivanja i da propituju svaku odluku, posebno u politici.
“Nikakva zakonska regulacija nije dobra za novinarstvo jer miriše često na zabrane i cenzuru. Prava država koja cijeni pravo ne bi se trebala bojati slobodnih novinara pa čak i kad nenamjerno naprave neku sitnu pogrešku”, poručila je Vilović.
Na pitanje kako je regulisano pitanje kršenja Kodeksa časti hrvatskih novinara u Hrvatskoj, Vilović je saopštila da se uglavnom većina primjera kršenja rješava se kroz razmatranja Vijeća časti.
„Postupak se odnosi i na članove i na nečlanove Hrvatskog novinarskog društva. No, to je samo mali dio slučajeva. Naime, da bi predmet došao pred Vijeće časti, prethodno to neko treba da prijavi“, kazala je Vilović.
Ona smatra da ima dosta kontroverznih primjera koji prođu ispod radara Vijeća, odnosno Kodeksa.
„Ako je nešto izrazito etički loše i samo novinarsko društvo se oglašava i izražava svoj stav, odnosno prosljeđuje predmet Vijeću. Bilo bi sjajno kad bi se stvari rješavali unutar redakcije i procjene novinara i urednika kako učiniti što manju štetu prije same objave“, kazala je Vilović.
Ona je zaključila da u ovim brzim vremenima digitalnih medija, takva procjena nerijetko izostaje.
Tekst je napisan uz finansijsku podršku Evropske unije kroz realizaciju projekta “Dealing with ethics and fake news” pod oznakom IPA2018/397-252. Sadržaj je isključiva odgovornost Agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove EU. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.
