Podgorica, (MINA) – Crnogorski karatista Mario Hodžić kazao je da je ponosan na srebrne medalje sa Evropskog prvenstva i Igara u Minsku, ali da se ne zadovoljava tim rezultatima i da je za njega uspjeh samo zlatno odličje.
On je naglasio da mu je na svakom takmičenju cilj prvo mjesto, da postane evropski, svjetski i olimpijski šampion i da sa pobjedničkog postolja sluša himnu koja se svira u njegovu i čast države koje predstavlja.
Karatista Omladinca kazao je da je bilo i da će biti medalja, ali da je najdraže odličje osvojio u Gvadalahari, gdje je 2013. godine postao najbolji kadet svijeta.
Hodžić je naglasio da mu je u ovoj godini prioritet plasman na Olimpijske igre, navodeći da je to teška, ali ne i nemoguća misija.
“Svjestan sa da preko turnira Premijer lige teško mogu do Tokija, ali vjerujem da do vize mogu na kvalifikacionom turniru. Samo da me povrede mimoiđu, vjerujem da mogu i da imam kvalitet da budem među najboljima. A kada bi se plasirao napao bi zlato. Želja mi je da u Tokio odem kao šampion Evrope, a prilika za to je šampionat u martu u Bakuu”, rekao je Hodžić.
On je istakao da ne želi da se sjeća 2018. godine, navodeći da je za njega bila teška, sa puno povreda.
“Nikako nijesam uspijevao da se u potpunosti oporavim. Nijesam preskakao takmičenja, nastupao sam i povrijeđen, pa je i to usporavalo oporavak. Poslije Svjetskog prvenstva u Madridu potpuno sam se posvetio oporavku i nakon toga počeo sa pripremama. Znao sam da kada sam zdrav da mogu mnogo i to se ispostavilo kao tačno”, kazao je Hodžić.
On je istakao da će biti teško tempirati formu za dva izuzetno važna takmičenja, koja su u kratkom vremenskom intervalu.
“Nadam se da neće biti previše takmičenja do EP. U tom slučaju, očekujem da budem maksimalno spreman za EP, a onda i za kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre na kojem ću dati sve od sebe, jer znamo da karate neće biti u programu OI 2024. godine”, kazao je Hodžić.
On vjeruje da neće biti jedini crnogorski karatista na Igrama u Tokiju, navodeći da je siguran da i Marina Raković ima kvalitet i da će izboriti olimpijsku vizu.
Hodžić je kazao da je ponosan što je izabran za sportistu Crne Gore i što se nalazi među velikanima crnogorskog sporta.
“Kao dječak divio sam se vaterpolistima, koji su 2008. godine u finalu Evropskog prventva u Malagi pobijedili Srbiju i osvojili zlatnu medalju. Tako sam i sebe zamišljao da jednog dana predvodim reprezentaciju i da se takmičim na velikoj sceni. Crna Gora ima mnogo dobrih sportista i čast mi je što sam u društvu velikana”, kazao je Hodžić.
On je naglasio da najveće zasluge za njegove rezultate, ali i da uopšte počne da se takmiči u borbama, imao je trener Omladinca Žarko Raković.
“Karateom sam počeo da se bavim prvo sam trenirao kate i to četiri godine. Slučajno sam pošao na trening u OŠ „Musa Burzan” koji je vodio trener Žarko Raković i zaljubio sam se se u borbe. On je u meni odmah vidio potencijal. U svom prvom meču sam i napravio četiri kazne i bio diskavalifikovan, ali svidjela mi se ta opuštena atmosfera na treninzima i druženje. Oprobao sam se i u fudbalu, ali ljepše sam se osjećao na tatamiju. Izabrao sam karate koji su trenirali majka i brat, i ispostavilo se napravio pravi potez”, kazao je Hodžić.
On je podsjetio da je 2013. godine, poslije EP, za malo napustio karate.
“EP u Istanbulu bio je moj najveći izazov do tada. Prvo veliko takmičenje, bio sam izuzetno spreman. U meču za ulazak u finale izgubio sam od Grka, poslije toga i meč za treće mjesto, od momka kojeg sam u finalu Balkanskog dobio 7:0. Svi su od mene očekivali medalju, roditelji, drugovi I treneri u klubu, a nijesam upsio da je osvojim. Bio sam i psihički uzdrman, ali sva sreća pa je iste godine na programu bilo i Svjetsko prvenstvo”, kazao je Hodžić.
On je naglasio da je tada sebi postavio uslov – zlato ili završava sa karateom.
“Roditelji i trener nabavili su novac da odem u Gvadalaharu. Bio sam opušten i uživao sam u svakom meču. Za ulazak u finale borio sam se protiv Francuza i gubio 1:0 četiri sekunde prije kraja. Milion misli mi je tada prolazilo kroz glavu, ali znao sam da sam bolji i u bukvalno zadnjoj sekundi uspio sam da mu zadam udarac, koji je značio i pobjedu. Potom sam u finalu Italijana savladao lakše nego sve ostale rivale. Zato mi je ta medalja najdraža. I kada bih osvojio olimpijsku medalju teško da bi mi bila draža, jer je ova iz Gvadalahare ipak prva i pamti se za sva vremena”, rekao je Hodžić.
On je kazao da mu je idol Iranac Amir Mehdizadeh, a ne kao mnogima najtrofejniji karatista svih vremena Rafael Agaev.
“Agaev više radi glavom, dok Mehdizadeh više voli fajt i to je ono što više cijenim. Mehdizadeh je sada prešao u moju kategoriju (do 67) i nedavno sam ga dobio
7:0”, kazao je Hodžić.
On je istakao da u kategoriji do 67 kilograma ima dosta kvalitetnih boraca, navodeći da sa gorovo svima ima pozitivan skor ili je usojevao da ih dobije bar nekoliko puta.
“Nezgodan mi je Brazilac Vinisius Figeiro. On nije ni brz, ni jak, koliko je nezgodan. Ne leži mi, ali sam ga dobio u posljednjem meču. Odličan je Francuz Stiven Dakosta, od koga sam izgubio finale u Gvadalahari. Strašan je borac i Ali Elšavaj iz Egipta, dvostruki prvak Evrope, Burak Ujgur iz Turske, Kazahstanac Darkan Asadilov, vodeći na listi za Tokio”, kazao je Hodžić.
On je kazao da je prošla godina bila uspješna za njegov klub i generalno za crnogorski karate.
Prema njegovim riječima, medalje su osvajane na međunarodnim turnirima i velikim takmičenjima – svjetskim i evropskim prvenstvima.
“Generalno za klub je 2019. bila najuspješnija do sada. Imali smo velike rezultate, baš kao sveukupno crnogorski karate. Od mojih klupskih drugova imao sam veliku podršku i zato im veliko hvala. Veliko hvala treneru Rakoviću, klubu, selektoru, Karate savezu, kao i mistarstvu sporta I mladih i Crnogorskom olimpijskom komitetu, na podršci”, kazao je Hodžić.
On se posebno zahvalio porodici, što je bila uz njega I bila mu najveća podrška.
Hodžić je medalje osvajao još kao pionir, bio je kadetski prvak svijeta i juniorski šampion Evrope.
U seniorskoj konkurenciji, prošle godine bio je vicešampion Starog kontinenta i srebni na Evropskim igrama u Bakuu, a bronzini 2017. na šampionatu Evrope u Koćeliju.
Osvajač je medalja na turnirima Premijer lige, Svjetskim kupovima i šampionatima Balkana.
