fbpx
23.8 C
Podgorica
August 12, 2022.
NaslovnicaCrna GoraZa deset godina sedam pravosnažnih presuda za mobing

Za deset godina sedam pravosnažnih presuda za mobing

Podgorica, (MINA) – Crnogorski sudovi su od 2012. godine donijeli sedam pravosnažnih presuda kojima je utvrđen mobing, kazala je autorka Priručnika za žrtve mobinga i diskriminacije na radnom mjestu, Irena Radović.

Ona je, na prezentaciji Priručnika, rekla da veliki broj radnih sporova i sve veći broj predstavki pred Evropskim sudom za ljudska prava pokazuju da je mobing sve prisutniji u crnogorskom sistemu.

Od 2012. do ove godine podnijete su ukupno 102 tužbe za mobing i donijete 63 pravosnažne sudske presude.

Radović je rekla da je slučaj Daliborke Rešetar Špadijer protiv Crne Gore, koji je bio pred Evropskim sudom za ljudska prava, pokazao da se tumačenje instituta i postupanje crnogorskih institucija kosi sa međunarodnim standardima u utvrđivanju mobinga i diskriminacije na radnom mjestu.

„U našem sistemu odgovornost je prenošena na poslodavca, na preduzeća, na državne institucije i lokalne samouprave, a moberi nijesu odgovarali, niti su im izricane novčane niti bilo kakve druge sankcije“, navela je Radović.

Ona je, govoreći o implementaciji Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, navela da je od 2012. do ove godine bilo 108 inicijativa za vršenje inspekcijskog nadzora, a postupljeno je u svega 26 slučajeva.

Radović je dodala da je u tom periodu novčana kazna izrečena samo jednom, u iznosu od 600 EUR, i to devet godina nakon početka implementacije Zakona.

„Sa stanovišta inspekcije rada Zakon je ostao mrtvo slovo na papiru, što je vrlo destimulativno za žrtve“, navela je Radović.

Ona je, govoreći o postupanju crnogorskih sudova, kazala da je prvi slučaj dosuđen 2017. godine – u šestoj godini implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu.

Kako je navela Radović, analiza sedam pravosnažnih presuda kojima je utvrđen mobing ukazuje da su se svi slučajevi odnosili na vertikalni mobing, zlostavljanje od nadređenog prema zaposlenima.

Prema njenim riječima, gotovo nijedan od tih mobera nije bio sankcionisan od poslodavca nakon pravosnažne presude, a neki od njih su čak unaprijeđeni.

Radović je kazala da je prosječna dužina spora 4,4 godine, mnogo duža nego u uporednim evropskim zakonodavstvima.

Ona je navela da su u 60 odsto slučajeva žrtve žene u dobi između 35 i 45 godina, visokog obrazovnog profila.

„U 89 odsto slučajeva tužbeni zahtjevi su odbijeni, a tamo gdje su usvojeni nematerijalna šteta koja se dosudi žrtvama je simbolično niska, vrlo često mnogo niža od samih troškova sudskog postupka“, dodala je Radović.

Ona je navela da su sve te presude anonimizirane.

„Ovo je priča o kojoj se vrlo malo govori u javnsoti, u većini slučajeva odbijeni su zahtjevi žrtava mobinga da se pravosnažne presude objave u sredstvima javnog informisanja“, dodala je Radović.

Ona je govorila i o svom slučaju, navodeći da je tužbu za mobing i diskriminaciju podnijela pred Osnovnim sudom u Podgorici.

Kako je kazala, postupajući sudija nije iskoristio institut privremene mjere koji je propisan Zakonom o zabrani zlostavljanja na radu.

Radović je rekla da ni drugi nijesu reagovali.
Prema njenim riječima, Skupština je reagovala tako da je inicijativa za njeno razrješenje ekspresno stavljena na dnevni red.

„Sa glasom 40 od 42 poslanika vladajuće koalicije, predvođene Demokratskom partijom socijalista, i jednim glasom poslanice iz Socijaldemokratske partije smijenjena sam uz svjesno kršenje zakona o radu i o zabrani zlostavljanja na radu“, navela je Radović.

Ona je podsjetila da je Osnovni sud utvrdio da je odluka Skupštine o njenom razrješenju bila nezakonita i poništio je.

„Fabrikovana krivična prijava za odavanje službene tajne iskorišćena je za prljanje žrtve mobinga i njeno razrješenje. Krivična prijava je odbačena devet mjeseci nakon što je podnešena“, rekla je Radović.

Viši sud, kako je navela, potvrdio je odluku Osnovnog.

„Nakon toga bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica donosi pravni stav, koji ne postoji ni u jednoj demokratskoj državi na svijetu, da sudovi ne mogu preispitivati odluke Skupštine o izboru i razrješenjima javnih funkcionera“, kazala je Radović.

Ona je dodala da se Viši sud nakon tog pravnog suda oglasio nenadležnim i da se slučaj trenutno nalazi pred Ustavnom sudom.

Ministar pravde Marko Kovač kazao je da porast broja radnih sporova pred crnogorskim sudovima i predstavki pred Evropskim sudom predstavljaju crnogorsku stvarnost.

Ministrastvo pravde je, kako je istakao, riješeno da doprinese garantovanju jednakosti i sprečavanju svih oblika nejednakog tretmana.

„Neravnopravnost i diskriminacija mogu se javiti u bilo kojoj situaciji, a mi kao pisci budućih zakona moramo takve situacije predvidjeti i adekvatnom sankcijom ispratiti“, naveo je Kovač.

On je poručio da je od najvećeg značaja raditi na efikasnoj primjeni i unapređenju zakonodavnog okvira u tom domenu.

„Efikasna implementacija nacionalnog i međunarodnog prava i podizanje svijesti u Crnoj Gori o pitanju mobinga i diskriminacije naš je zajednički zadatak. Vjerujem da ćemo naporima postići cilj i unaprijediti pravni okvir“, istakao je Kovač.

On je dodao da je Crna Gora prepoznala važnost sankcionisanja nasilja na radnom mjestu još 2012. godine.

„U oba zakona, o zabrani zlostavljanja na radu i o zabrani diskriminacije, ugrađena su rješenja iz međunarodnih konvencija, preporuka i direktiva iz oblasti dostojanstva na radu, pa zakoni prihvatljivo i pravično uređuju tu oblast“, naveo
je Kovač.

On je podsjetio da je Crna Gora među prvim državama koja je ratifikovala protokol 12 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

Predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Božena Jelušić kazala je da je zakonodavna vlast bila dužna da napravi postzakonodavni nadzor Zakona o zabrani zlostavljanja na radu.

„Nakon deset godina primjene Zakona imamo neznatan broj slučajeva, a sva druga statistika pokazuje drugačije“, rekla je Jelušić.

Ona je istakla da svi donosioci politika, ljudi u zakonodavnoj, izvršnoj, sudskoj vlasti moraju znati „da nikada ne prestaje obaveza da rodno čitamo sve što propisujemo“.

„Moramo prihvatiti da u ovom društvu mi (žene) počinjemo sa poda, mi teže stižemo, jer su nam na tom putu rodno nesenzitivna zakonska rješenja“, navela je Jelušić.

Publikacija je rezultat višegodišnjeg istraživanja na temu postupanja crnogorskih institucijama prema žrtvama mobinga i diskriminacije na radnom mjestu, i nastala je u sklopu projekta koji je podržala Evropska zadužbina za demokratiju, odnosno Evropska komisija.

Jedna od preporuka publikacije je da u postupku sudske zaštite, zakone o zabrani zlostavljanja na radu i o zabrani diskriminacije treba tretirati kao jedinstveni skup pravila, čiji je cilj poštovanje dostojanstva na radu.

Preporuka je da u praksi treba primijeniti tumačenje šireg pojma diskriminacije.

„Potrebno je insistirati na snažnijoj implementaciji Zakona o obligacionim odnosima u sudskim postupcima i adekvatnoj ocjeni svih okolnosti koje su značajne za dosuđivanje visine naknade štete, kako se minornim iznosima naknade ne mi obesmišljavalo pravo žrtava na odgovarajuću novčanu satisfakciju za povredu njihovih prava“, jedna je od preporuka.

Jedna od preporuka publikacije je i da je potrebno kriminalizovati mobing, po uzoru na pijedina uporedna evropska zakonodavstva.

Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS

Najčitanije