Podgorica, (MINA) – Ombudsman Siniša Bjeković apelovao je na predsjednika Odbora za ljudska prava i slobode Jovana Vučurovića da na sjednicu tog skupštinskog tijela, na čijem dnevnom redu su izmjene i dopune Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pozove predstavnike Crnogorske pravoslavne crkve (CPC).
U dopisu upućenom Vučuroviću navodi se da je pozivanje na sjednicu Odbora, pa samim tim i selekcija prisustva u isključivoj nadležnosti predsjednika tog radnog tijela.
Bjeković je kazao da u tom smislu ne postoje eksplicitno propisane smjernice o tome ko i u kakvim prilikama se može ili treba pozvati radi prisustva sjednici.
On je naveo da je CPC vjerska zajednica jednog dijela pravoslavnih Crnogoraca, koja uživa ugled i poštovanje većeg broja građana.
“Sa pozicije sa koje Vam se obraćam, potpuno je irelevantan politički ili bilo koji drugi pogled na ovo pitanje, osim vjerskog, sa utemeljenjem u jednakosti vjerskih zajednica kada je u pitanju sekularni odnos države prema crkvi i drugim vjerskim zajednicama”, piše u dopisu Bjekovića.
To, kako se navodi, nadalje znači da se time ne dira u kanonski poredak i crkveno ustrojstvo, jer predmetna tema u domenu izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, osim institucionalnih i drugih kanonskih pitanja, zadire i u individualno pravo i slobodu vjeroispovijesti.
Prema riječima Bjekovića, to nadalje znači da je država dužna da implementira međunarodne standarde, uključujući i suptilna identitetska pitanja kada je riječ o ovom značajnom segmentu ljudskih prava i sloboda.
“Zato apelujem na Vas da na predstojeću sjednicu pozovete i predstvanike CPC kao nesumnjivo značajne organizacije u društvu, eliminišući osjećaj podređenosti i uvrijeđenosti onih koji svoje duhovne potrebe zadovoljavaju kroz njeno djelovanje i duhovnost”, naveo je Bjeković u dopisu upućenom Vučuroviću.
Time se, kako se ističe, apsolutno utiče na zatvaranje kruga podjela i put u novo vrijeme o kome će svako u domenu svojih nadležnosti dati svoj sud i odgovor.
“Bilo kakvo negiranje takvog opredeljenja direktno utiče na osjećaj inferiornosti onih kojima ljudska prava nijesu samo zanimanje, već i nasušna svakodnevna potreba”, zaključuje se u dopisu.
