fbpx
NaslovnicaMina SportSport je OSI bitan zbog somatskog zdravlja i prsiho-socijalne reintegracije

Sport je OSI bitan zbog somatskog zdravlja i prsiho-socijalne reintegracije

Podgorica, (MINA) – Sport je osobama sa invaliditetom (OSI) bitan sa fizičkog stanovišta očuvanja zdravlja, ali je još bitniji za psiho-socijalno reintegraciju, kazao je redovni profesor na niškom Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja Marko Aleksandrović.

On je naglasio da država percipira drugačije na svjetskom nivou ako ima veću uključenost osoba sa invaliditetom u sport kao jedan od mnogih društvenih tokova.

“To se vidi kroz broj aktivnih sportsita sa invaliditetom, kroz materijalno-moralnu podršku sistema i društveno odgovornih kompanija. Sport je neophodan za svakog, a osobama invaliditetom može da bude sredstvo rehabilitacije, fizikalne i socijalne reintegracije u društvo”, rekao je profesor Aleksandrović agenciji MINA.

Foto: POK

On smatra da nema razlike u pristupu treninzima osoba sa ili bez invaliditeta, navodeći da je samo potrebna veća želja i odricanje.

“Da bi neko radio sa OSI treba da zna osnovne indikacije i kontraindikacije invaliditeta osobe. Pristup je individualan, kao i u svakom pojedinačnom ili kolektivnom sportu. Ne mogu svi imati isti trening. Karakteristika rada nije ista, potrebna je konsultacija ljekara na svakih šest, ili tri mjeseca. Moraju imati kontiunirane ljekarske preglede”, rekao je Aleksandrović.

On je istakao da je sport OSI jedinstven i po činjenici da oni koji jednom uđu tu oblast nemaju namjeru da se vrate u sport osoba bez invaliditerta.

“Sebe ne vidim više u sportu osoba bez invaliditeta. Osjećam da sam najsrećniji akademski radnik u Srbiji. Živim svoj san, srećan sam kad idem na trening ili na posao. Prezadovoljan sam, meni ne treba hobi”, rekao je Aleksandrović.

Foto: POK

On je istakao da je ključnu ulogu u njegovom angažovanju u sportu osoba sa invaliditetom imala stipendija Koimbra grupe univerziteta za postdoktorsko usavršavanje na Fakultetu za kineziologiju i rehabilitaciju Katoličkog univerziteta u belgijskom Luvenu.

“To je jedan od najjačih univerziteta u Evropi i jedan od deset najjačih fakulteta sporta, odnosno sportskih nauka u svijetu. Usavršavao sam se iz oblasti adaptivnog plivanja i od tada nijesam izlazio iz sfere plivačkih sportova. To što sam tamo doživio i usvojio, promijenilo je moju svijest, moj život, privatni i profesionalni”, rekao je Aleksandrović.

Foto: POK

On je precizirao da se u Luvenu usavršavao iz hidroterapije osoba sa invaliditetom i učio kako OSI podučavati plivanju.

Profesor Aleksandrović je istakao da se tokom svog formačnog školovanja do odlaska u Luven nije susreo, što u pisanom ili usmenom dijelu, sa formulacijom OSI, osoba sa hroničnim oboljenjem, invalid ili osoba sa specijalnim pootrebama ili posebnim potrebama.

“Naša struka je zbog tog nedostatka bila jako siromašna. Iz tih razloga moja percepcija, a ne bih pogrešio da kažem i moje generacije, je bila da su OSI briga njihovih porodica ili ljekara, specijalnih edukatora i rehabilitatora, odnosno defektologa. Poslije dvomjesečnog boravka u Belgiji došlo je do kopernikanskog obrta u mojoj svijesti. Promijenio sam svoje mišljenje i počeo da se usmjeravam samo na adaptivno plivanje”, rekao je Aleksandrović.

On je istakao da se od tada mnogo promijenilo u praksi, formiran je plivački akademski klub za OSI Delfin u Nišu i osnovana Asocijacija adaptivnog plivanja Srbije (ADAPTS), koja se bavi promocijom adaptivnog plivanja.

“Poznati su seminari ADAPTS-a, na kojima su angažovani mnogi autorteti da predaju vezano za paraolimpijsko plivanje, hidroterapiju, adaptrivno i plivanje osoba sa hroničnim oboljenjima. To se dopalo novom dekanatu niškog fakulteta i prešao sam za zvanja vandrednog profesora za pliuvanje i vaterpolo u zvanje redvnog profesora na predmetima koje obrađuju tu problematiku”, rekao je Aleksandrović.

Foto: POK

On je kazao da mnoge osobe sa invaliditetom dolaze na niški fakultet, ne samo na nastavu i školovanje.

“Sa Paraolimpijskim komitetom Srbije 2015. godine potpisali smo sporazum o saradnji. Mnogi sportisti i treneri kod nas su završili trenereke studije i dobili stipendije za inostranstvo”, kazao je Aleksandrović.

Govoreći o saradnji sa Paraolimpijskim komitetom Crne Gore kazao je da ona traje od 2014. godine kada je kao direktor plivačkog kampa za OSI u Istanbulu ugostio crnogorsku delegaciju, koju su činili tadašnji generalni sekretar Dušan Dragović i Ilija Tadić, tada još plivač u usponu.

“Najintenzivnija saradnja bila je u golbalu, neko vrijeme sam bio angažovan i u tom sportu. Sada je to u košarci u kolicima, jer sam predsjednik jednog kluba iz Niša. Drago mi je da je nakon moje posjete Crnoj Gori došlo do saradnje i učešća na turniru u Srbiji. Jako sam ponosan što sam posljednje akademske dvije godine angažovan i na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore u Nikšiću”, kazao je Aleksandrović.

Foto: POK

On je istakao da je ponosan na saradnju sa predsjednikom POK Igorom Tomićem i rezultate koje crnogorski sportisti ostvaruju na međunarodnim takmičenjima osoba sa invaliditetom.

“Drago mi je što su moji studenti iz Nikšića imali priliku da praktičnu nastavu odrade sa sportistima POK”, kazao je Aleksandrović.

On je istakao da su jedan asistent i dva studenta inkluzivno učestvovali na takmičenju, navodeći da je to dodata vrijednost nastavi, ali i inkluziji u cijelini.

“Studenti još tokom formalnog školovanja na taj način ulaze u cipele i oblače odjelo OSI. Poslije toga ne samo da će drugačije da gledaju na OSI već će znati kako da se ponašaju sa njima i kakvu instrukciju u fizičkom vježbanju da pruže”, zaključio je Aleksandrović.

Najčitanije