fbpx
NaslovnicaMINA BusinessTražiće reviziju koncesionog ugovora za Brodogradilište

Tražiće reviziju koncesionog ugovora za Brodogradilište

Bijela, (MINA-BUSINESS) – Koalicija Crno na bijelo – Može Bokeški tražiće detaljnu kontrolu koncesionog i svih drugih ugovora i radnji, kao i stečajnog postupka u Brodogradilištu Bijela, saopštili su njeni predstavnici.

Kandidat za odbornika koalicije Crno na bijelo – Može Bokeški i nekadašnji član kolektiva Brodogradilišta, Dušan Vukić, kazao je da se jedino na taj način mogu stvoriti zdrave osnove i priliku da se neke nove generacije Bijeljana i Bokelja ponovo zaposle na mjestu nekadašnjeg giganta.

„Nijedan od kataklizmičnih istorijskih događaja nije mogao da uništi Brodogradilište koje su Bijeljani gradili i razvijali generacijama, izuzev DPS pošasti“, poručio je Vukić u saopštenju.

On je podsjetio da priča o nekadašnjem Brodogradilištu počinje 1913. godine, poslovnom vizijom Boža Todorović, koji se nakon smrti brata vraća iz Egipta gdje je posjedovao vlastito brodogradilište i na ovom mjestu osniva škver za remont malih brodova.

“Brodogradilište je u periodu od osnivanja pa do početka 21. vijeka prošlo kroz mnoga teška iskušenja – dva svjetska rata, katastrofalan zemljotres 1979. godine, ratni raspad Jugoslavije, hiperinflaciju, sankcije međunarodne zajednice, čak i NATO bombardovanje“, rekao je Vukić.

On je kazao da su Bijeljani 1969. godine, uz francuske projektne nacrte, sami izgradili plutajući dok, a 1976. godine šire kapacitete i kupuju u Njemačkoj najveći dok u tadašnjoj Jugoslaviji.

Brodogradilište je početkom 21. vijeka zapošljavalo blizu hiljadu radnika, od čega preko 250 inženjera i drugog visoko obrazovanog kadra.

Vukić je rekao da je 2005. godine postao član tada uglednog kolektiva Brodogradilišta, gdje prvo radi kao inženjer u Brodo-željeznom pogonu, a nakon pet godina i kao njegov načelnik.

„Po dolasku, vrlo brzo postajem svjedok partijskog kadriranja. Na ključna upravljačka mjesta postavljaju se ljudi neadekvatnog znanja, kojima su sopstveni interesi bili na prvom mjestu. To je bio politički kadar bez jasne vizije pravca razvoja Brodogradilišta u budućnosti. Umjesto da se traži partner sa strateškim ciljem da Brodogradilište vremenom pređe na remont mega jahti, od 2006. godine bezuspješno se raspisuju tenderi za privatizaciju“, dodao je Vukić.

Vlada je, kako je podsjetio, 30. juna 2015. godine donijela odluku o slanju Brodogradilišta u stečaj.

“Nesretna je odluka da svoju firmu, čija je vrijednost procijenjena na blizu 100 miliona EUR, pošalje u stečaj, zbog duga od par miliona i to duga prema samoj sebi. Da apsurd bude i veći, zanimljivo je spomenuti i činjenicu da se u godini prije stečaja u Brodogradilištu remontovalo čak preko 100 stranih brodova. Do danas još niko nije utvrdio u čije su džepove te pare otišle, jer u radničke sigurno nijesu“, tvrdi Vukić.

Vukić je upozorio da se u stečajnom postupku rasprodalo sve ono što su generacije Bijeljana sticale svojim znanjem i teškim radom.

“Namiruju se svi dužnički povjerioci u punom iznosu potraživanja, što je nezabilježen slučaj u stečajnim procesima na prostorima bivše nam države. Kada bolje razmislim, jasno mi je da svi mi snosimo dio krivce za te događaje. Pustili smo da se radi ispod žita, umjesto da smo tražili sve crno na bijelo“, poručio je Vukić.

Najčitanije