Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Proizvodnja hrane mora biti prioritet nove vlade, ocijenio je predsjednik Pokreta za promjene (PzP), Nebojša Medojević i dodao da država treba sama da proizvodi dovoljno hrane i energije za potrebe svog stanovništa.
„Nova vlada mora imati kao strateški politički cilj obezbjeđivanje sopstvenih potreba u hrani i energiji iz sopstvene proizvodnje. U tom cilju nova vlada će iz korjena promijeniti odnos države prema ovoj strateškoj razvojnoj grani“, naveo je Medojević u saopštenju.
Vlada će, kako je rekao, garantovati otkupnu cijenu svih tržišnih viškova poljoprivrednih proizvoda po unaprijed poznatoj cijeni, koja će garantovati pokrivanje razumnih troškova i profit od kojeg će svaki poljoprivredni proizvođač moći da dostojanstveno živi od svog rada.
„Naš cilj je da od obespravljenog, osiromašenog poljoprvrednika, čije plodove rada prigrabe drugi, napravimo poštovane gazde koje žive dobro od svog rada na svom imanju. Vlada će, kroz sistem subvencija i drugih mehanizama podrške, ponuditi izdašne koncesije privatnim kompanijama koje su spremne da se uključe u realizaciju ovog Vladinog programa, kroz modernizaciju primarne proizvodnje, osnivanja kooperativa, hladnjača, otkupnih centara i pogona za preradu poljoprivrednih proizvoda“, poručio je Medojević.
Kako je naveo, ukoliko interesovanje domaćih i stranih privatnih kompanija izostane, Vlada će osnovati državnu poljoprivrednu korporaciju, koja će biti nosilac procesa obnove i razvoja crnogorske poljoprivrede i sela.
„Državna poljoprivredna korporacija će uz pomoć državne agrobanke finansirati povoljnim kreditima modernizaciju i povećanje poljoprivredne proizvodnje, otkup i preradu i organizovati plasman crnogorske hrane i supstituciju uvoza, a tržišne viškove plasirati u izvoz“, rekao je Medojević.
On je poručio da su crnogorski farmeri, uz organizovanu i sistemsku podršku države, sposobni da proizvedu dovoljno mesa, mlijeka, voća, jaja, vode, ribe i prerađevina kako bi se obezbijedila sigurnost snabdijevanja domaćeg tržišta i siguran plasman poljoprivrednih proizvoda.
„Vlada će posebnu pažnju posvetiti i efikasnom iskorišćenju poljoprivrednog zemljišta. Neiskorišćeno zemljište u državnom vlansištvu biće besplatno dato na korišćenje poljoprivrednim proizvođačima i kompanijama koje prihvate da učestvuju u programu Vlade za obezbjeđenje domaćih potreba i turista za hranom“, saopštio je Medojević.
Prema njegovim riječima, poreske i druge olakšice biće obezbjeđenje svima koji odluče da se na organizovan način bave proizvodnjom hrane.
Vlada će, kako je kazao Medojević, organizovati berze poljoprivrednih proizvoda, gdje će se na organizovan način prodavati roba domaćih proizvođača.
„Proizvođač će morati samo da se bavi proizvodnjom što veće količine, što kvalitetnije hrane. Veletrgovci će otkupljivati proizvode po cijenama koje neće moći biti niže od onih koje utvrdi država. Država će se pojavljivati kao posljednji kupac za sve tržišne viškove. Ako neko nudi više cijene, još i bolje, ali država će utvrditi minimalne cijene po kojoj će ona otkupljivati tržišne viškove“, dodao je Medojević.
On je rekao da će Vlada opet osnovati državne robne rezerve, koje će takođe imati važnu ulogu u obezbjeđivanju sigurnosti snadbjevanja i intervenisati u slučaju špekulacija sa cijenama na tržištu.
„Veletrgovci će na berzi poljoprivrednih proizvoda prodavati robu trgovcima, hotelijerima, restoranima i lancima supermarketa. Takav sistem postoji u svim ozbiljnim državama koje shvataju strateški značaj proizvodnje domaće hrane“, saopštio je Medojević.
Prema njegovim riječima, Crna Gora, i bez pandemije, ima ozbiljan strukturni deficit u proizvodnji hrane što je svrstava u rizičnu zemlju sa aspekta samodovoljnosti, kao jednog od ključnih principa i prioriteta u uslovima kriza.
Sistematsko uništavanje domaće poljoprivredne proizvodnje je, kako tvrdi, dovelo do ekspanzije uvoza, pa je danas Crna Gora uvoznik i onih proizvoda za čiju proizvodnju postoje svi preduslovi.
On je zaključio i da se poljoprivredni proizvođači u Crnoj Gori godinama žale na nelojalnu konkurenciju uvoznika hrane, sivu ekonomiju, nepostojanja organizovanog otkupa niti zagrantovanih cijena, pa je plasman domaćih poljoprivrednih proizvoda nesiguran i veoma rizičan na cijene koje se formiraju pod snažnim pritiskom nekontrolisanog uvoza.
