Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Ekonomske posljedice krize izazvane sukobom na Bliskom istoku već su vidljive i mogle bi se osjećati godinama, posebno u malim, uvozno zavisnim ekonomijama poput crnogorske, saopštio je ekonomski analitičar Admir Čavalić.

 

„Privremena stabilizacija cijena nafte ne znači i kraj pritisaka, jer su transportni troškovi, osiguranje i lanci snabdijevanja već poremećeni, što se direktno preliva na cijene robe i usluga. U takvim okolnostima, pred crnogorskim vlastima stoji jasan izazov: kako zaštititi standard građana i privredu, a istovremeno izbjeći kratkoročne, populističke mjere bez dugoročnog efekta“, rekao je Čavalić za Pobjedu.

 

On je kazao da bi fokus, prema ekonomskim analizama, trebalo da bude na ciljanim subvencijama za najugroženije, privremenom smanjenju fiskalnih opterećenja na gorivo, kao i ubrzanju razvoja alternativnih izvora energije i jačanju energetske sigurnosti.

 

Čavalić je podsjetio da sukob na Bliskom istoku ima izuzetne ekonomske efekte - prije svega u vezi sa cijenama energenata, što se onda odnosi na globalnu inflaciju, usporavanje ekonomskih aktivnosti, pa čak i mogućnost recesije.

 

„Teško je sjetiti se nekog sukoba u nedavnoj istoriji da je imao toliki ekonomski uticaj. Zbog toga berze svakodnevno prate dešavanja i eskalaciju sukoba. Ohrabruju informacije o postignutom primirju. Za nadati se da će potrajati“, naveo je Čavalić.

 

On je dodao da se već mogu uočiti konkretne posljedice rata na globalnom tržištu.

 

„Prije svega, u vezi s dodatnim troškovima za čitavu ekonomiju. Konkretno, transportnim, ali i troškovima osiguranja. To znači da govorimo o dugoročnim posljedicama koje će se osjetiti i u narednim godinama. Tako da više nije riječ samo o stabilizaciji cijene nafte u kratkom roku, već o budućim ekonomskim perspektivama. Poremećeni su lanci snabdijevanja. Moguće je očekivati rast cijena drugih proizvoda, usluga, u nekim zemljama i regionima moguće i nestašice“, saopštio je Čavalić.

 

On smata da se cijena nafte neće povećavati ako primirje potraje.

 

„Cijene nafte i drugih energenata su vrlo volatilne i brzo reaguju na bilo kakve događaje, bili pozitivni ili negativni. Međutim, bitno je naglasiti da je „najgore iza nas“, u vidu izuzetnog rasta cijena. Cijene mogu rasti, ali ne toliko značajno kao što su rasle u proteklih nekoliko sedmica“, naveo je Čavalić.

 

On smatra da Zapadni Balkan nema dovoljno energetski rezervi, niti monetarnih mogućnosti za prevazilaženje krize, zbog čega je rizik relativno veći u odnosu na neke druge evropske, razvijene zemlje.

 

„Posebno je izazovna činjenica što nije izvršena energetska tranzicija tako da znatno zavisimo od nafte i naftnih derivata. Bitno je naglasiti da je riječ o relativno siromašnim evropskim zemljama. To znači da svaka kriza ovog tipa donosi dodatne izazove za Zapadni Balkan“, rekao je Čavalić.

 

Sukob bi ako potraje, kako je rekao, mogao ponovo „pogurati“ inflaciju i ugroziti standard građana u regionu.

 

„To se već dešava, jer energenti imaju poseban ponder po pitanju inflatornih trendova. Naročito u regionu koji zavisi od kamionskog, drumskog transporta. Transportni troškovi čine znatan dio ukupnih. Za preduzeća nema previše kratkoročnih alternativa tako da se svaki dodatni trošak na kraju fakturiše krajnjem potrošaču. U praksi to znači pad životnog standarda građana“, objasnio je Čavalić.

 

Na pitanje da li su mjere poput subvencija i ograničavanja cijena dugoročno održive, on je odgovorio da su one kratkoročni amortizeri.

 

„Nijesu dugoročne politike. Ne treba puno očekivati od njih. Ograničavanje cijena kao mjera je relikt prošlosti i danas se više smatra ekonomskim populizmom, jer ne donosi neke vidljive rezultate (osim što priziva nestašicu na tržištu ili podsticaj neformalnoj ekonomiji). Subvencije imaju smisla samo ukoliko targetiraju one kojima je pomoć zaista potrebna“, rekao je Čavalić.

 

U takvim okolnostima, Zapadni Balkan je rizičan zbog relativno male dubine tržišta, zavisnosti od uvoza, fiskalno slabijih država i političke fragmentacije.

 

„Zanimljiv može biti za projekte koji su vezani za logistiku, obnovljive izvore, skladištenje energije, prenosne mreže i tzv. nearshoring (spram granica EU). Ali kapital svejedno ne dolazi tako jednostavno. Potrebne su dugoročne reforme kako bi se privukao. Politička, pravna i ekonomska stabilnost - to je recept za dugoročno privlačenje investicija u današnjem svijetu. Odnosno sumirano u jednoj riječi: predvidljivost“, kazao je Čavalić.

 

On smatra da bi konkretne mjere Vlade trebalo da se odnose na subvencije koje bi bile usmjerene na objektivno najugroženije.

 

„Bolje je imati taj ciljni pristup, nego li nuditi politički i socijalni populizam za sve. Kriza je tu, globalna je - cijena se mora kad-tad platiti. Dalje, bilo bi dobro da se Vlada odrekne dijela zarada na naftu i naftne derivate. Ako analiziramo cijenu tog energenta, jasno je da vlasti širom svijeta imaju znatno učešće u istoj kroz fiskalno opterećenje. To treba da se privremeno obustavi, a u korist vozača“, saopštio je Čavalić.

 

Dugoročno je potrebno raditi na razvijanju alternativnih izvora snabdijevanja, naftnim rezervama, te diverzifikaciji energenata koji se koriste za potrebe privrede i stanovništva. 

 

U slučaju dodatnog produbljivanja krize, najgori ekonomski scenario za region bio bi kombinacija dugotrajnog poremećaja cijene nafte trajno iznad sadašnjih nivoa, skupljeg LNG-a i transporta, novog talasa inflacije u Evropi, viših kamata, pada turizma i industrijske aktivnosti.

 

„To bi za Zapadni Balkan značilo sporiji rast ili stagnaciju, veće budžetske deficite, pritisak na socijalne transfere i pad realnog standarda. Za nadati se da do toga neće doći. Očekivanja su da SAD mora pronaći rješenje za ovaj konflikt, najkasnije do ljeta“, zaključio je Čavalić.

(kraj) nar