Podgorica, (MINA) - Pravosnažna presuda za ratni zločin nije donijela pravdu porodici Klapuh, zbog čega taj slučaj i danas predstavlja simbol nekažnjivosti, ocijenila je izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević, dok član porodice ubijenih Ferid Klapuh poručuje da je izgubio povjerenje u institucije, ali da neće odustati od borbe.

 

Hasana, Feridu i Senu Klapuh iz Foče ubili su 1992. godine na teritoriji Crne Gore pripadnici Vojske Republike Srpske, nakon što su im obećali bezbjedan izlazak iz Bosne i Hercegovine (BiH). Za taj zločin Viši sud u Podgorici je 1996. donio prvu pravosnažnu presudu za ratni zločin u regionu, ali većina osuđenih nikada nije izdržala izrečene kazne, zbog čega slučaj ni 34 godine kasnije nije dobio puni pravosudni epilog.

 

Tri decenije čekanja na identifikaciju

 

Sin i brat ubijenih Ferid Klapuh kazao je, u razgovoru za agenciju MINA, nakon ekshumacije i identifikacije ubijenih članova njegove porodice sa improvizovanog groblja pored teniskih terena u Nikšiću, da je cijeli proces neopravdano dugo trajao.

 

“Sama DNK analiza za majku i sestru trajala je šest mjeseci. Prošla su tri mjeseca od ekshumacije posmrtnih ostataka oca”, naveo je Klapuh, podsjećajući da je prilikom prve ekshumacije potvrđen samo identitet majke i sestre.

 

Nakon što je Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije danas, na 34. godišnjicu ubistva, saopštilo da je Komisija za nestale osobe Vlade Crne Gore dobila potvrdu o identifikaciji posmrtnih ostataka Hasana Klapuha, Ferid Klapuh je kazao da o tome još nije obaviješten zvanično.

 

On smatra da su propusti institucija počeli odmah nakon zločina.

 

“Opstrukcije institucija Crne Gore postoje od momenta sahrane. Ne postoje dokumenti o sahrani, ni lokacija ukopa, a nijesu bila obilježena ni mjesta ukopa”, rekao je Klapuh.

 

Gorjanc Prelević je agenciji MINA kazala da ekshumacija u Nikšiću i potvrda identiteta predstavljaju važan pomak, ali je podsjetila da i to dolazi poslije više od tri decenije.

 

“Žalosno je što posmrtni ostaci sve troje nijesu istovremeno ekshumirani i identifikovani”, rekla je Gorjanc Prelević.

 

Ona je dodala da bi država morala dostojanstveno da obilježi mjesto zločina kod brane Mratinje kao mjesto sjećanja, jer se to do danas nije dogodilo.

 

Izgubljeno povjerenje u institucije

 

Klapuh je kazao da je izgubio povjerenje u institucije, jer, kako smatra, tokom više od tri decenije nijesu uradile ono što su bile dužne.

 

“Ne očekujem skoro ništa, jer i u dosadašnjem periodu nijesu ništa uradile, a što im je bila pravna i zakonska obaveza da urade”, rekao je Klapuh.

 

Kako je podsjetio, međunarodna potjernica za osuđenima raspisana je tek 15. februara 2015. godine, i to tek nakon pritiska medija, iako je to bilo naloženo presudom iz 1996. 

 

On je ukazao i na to da nijedna institucija Crne Gore nikada nije zvanično obavijestila nijednu instituciju BiH da su na teritoriji Crne Gore 1992. godine ubijena tri državljanina te države.

 

Klapuh tvrdi da je Ministarstvo pravde Crne Gore tek 2021. godine, takođe nakon pritiska medija i civilnog sektora, BiH uputilo zahtjev za preuzimanje izvršenja kazne za Radomira Kovača, ali ne i za Zorana Vukovića i Zorana Simovića.

 

“Time su namjerno napravili konfuziju, jer institucije BiH nijesu imale spise sa suđenja u Crnoj Gori, niti su znale ko je sve osuđen”, rekao je Klapuh.

 

On je kazao da ima kontakt sa Institutom za nestale osobe BiH, kao i ministrom pravde u toj državi Davorom Bunozom, koji je pomogao da se, u saradnji sa Ministarstvom pravde Crne Gore, pokrene međunarodna pravna pomoć radi privođenja i ponovnog suđenja ratnim zločincima, kojima je u Crnoj Gori suđeno u odsustvu.

 

Na pokretanje postupka u BiH se, kako je dodao, i dalje čeka, jer nadležno tužilaštvo to još nije učinilo.

 

Od prve pravosnažne presude za ratni zločin do neizvršenih kazni

 

Gorjanc Prelević smatra da je nedovoljna saradnja Crne Gore, Srbije i BiH glavni razlog zbog kojeg presuda iz 1996. godine ostala neizvršena prema većini osuđenih.

 

“Srbija je bez opravdanog razloga ignorisala zahtjev Crne Gore za izručenje Zorana Vukovića, dok BiH ne može da izvrši presudu druge države, niti da izruči svoje državljane, ali onda mora sama da ih procesuira, međutim ni to se ne dešava”, rekla je Gorjanc Prelević.

 

Ona smatra da je Crna Gora u pravnom smislu uradila sve što je mogla.

 

“Sudila je u odsustvu, jer su većina optuženih za vrijeme rata bili nedostupni, potraživala je Zorana Vukovića, koji je uhapšen u Srbiji, a zatim je BiH dostavila kompletan predmet sa dokazima”, kazala je Gorjanc Prelević.

 

Prema njenim riječima, sada je BiH na potezu.

 

“Ona ne bi smjela dopustiti da pobijedi nekažnjivost. Vrlo je opasna poruka nagrađivanje bjegunaca od pravde de facto trajnom amnestijom”, upozorila je Gorjanc Prelević.

 

Na pitanje da li su crnogorske institucije iskoristile sve pravne mehanizme kako bi odgovorni bili procesuirani, Gorjanc Prelević je kazala da je Crna Gora mogla jedino još više da insistira na odgovoru Srbije kada je riječ o zahtjevu za izručenje Vukovića.

 

“Okružni sud u Beogradu potvrdio je da su bili ispunjeni svi uslovi za izručenje Crnoj Gori, ali Crna Gora nije dodatno insistirala, a ministri pravde Srbije Nikola Selaković i Nela Kuburović jednostavno su to ignorisali”, rekla je Gorjanc Prelević.

 

Na pitanje šta takva situacija govori o odnosu Crne Gore prema procesuiranju ratnih zločina i pravima porodica žrtava i kakva se poruka šalje porodicama koje decenijama čekaju pravdu, Gorjanc Prelević je podsjetila da je slučaj Klapuh simboličan upravo zato što je bio prva pravosnažna presuda za ratni zločin u regionu.

 

“I pored toga ostaje simbol nekažnjivosti”, istakla je Gorjanc Prelević.

 

Ona smatra da su u tom slučaju za nekažnjivost odgovorne Srbija i BiH, a ne Crna Gora.

 

Gorjanc Prelević je istakla činjenicu da Ferid Klapuh, uprkos dokazima i presudi, tri decenije čeka pravdu.

 

“U svemu se mora pomisliti kako je Feridu Klapuhu, čovjeku koji već preko tri decenije živi u mučnom lavirintu, iako zna da iz njega postoji izlaz, zahvaljujući dokazima o učešću Kovača i Vukovića u zločinu nad njegovom porodicom, koji su prikupljeni u Crnoj Gori još devedesetih”, navela je Gorjanc Prelević.

 

Kako je istakla, potrebno je samo da nadležni, u ovom slučaju u BiH, završe posao kažnjavanja počinilaca.

 

“Sa svoje strane, Crna Gora još ima obavezu da dostojanstveno obilježi mjesto stradanja porodice Klapuh na teritoriji svoje opštine Plužine”, ponovila je Gorjanc Prelević.

 

Ferid Klapuh: Od borbe neću odustati

 

Klapuh kaže da, uprkos svemu, neće odustati.

 

“Moram istrajati na putu da se pravda sprovede. To mi je životna i moralna obaveza prema ocu, majci i sestri”, rekao je Klapuh.

 

Na pitanje vjeruje li da će pravda ipak biti zadovoljena, odgovorio je da će to morati da se dogodi.

 

“Moraće, ovako ili onako. Ja ću istrajati u tome”, naveo je Klapuh.

 

Viši sud u Podgorici je 1996. godine pravosnažno osudio Janka Janjića, Radomira Kovača, Zorana Simovića i Zorana Vukovića na po 20 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog nad porodicom Klapuh, dok je Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zatvora zbog neprijavljivanja krivičnog djela.

 

Golubović je jedini izdržao izrečenu kaznu, dok je ostaloj četvorici suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu. Janjić i Simović su u međuvremenu preminuli, dok Radomir Kovač i Zoran Vuković žive u BiH i nijesu odslužili kazne izrečene u Crnoj Gori.

 

Nakon što je BiH odbila zahtjev Crne Gore da Kovač i Vuković u toj državi izdržavaju kazne izrečene u Podgorici, crnogorske vlasti dostavile su Tužilaštvu BiH kompletne spise pravosnažno okončanog predmeta kako bi protiv njih bio pokrenut novi krivični postupak.

 

Međutim, uoči 34. godišnjice zločina, Tužilaštvo BiH obavijestilo je Ferida Klapuha da neće pokrenuti postupak protiv Kovača i Vukovića.

 

Iz Akcije za ljudska prava pozvali su Tužilaštvo BiH da hitno preispita tu odluku, preuzme krivično gonjenje Radomira Kovača i Zorana Vukovića i obezbijedi da budu izvedeni pred sud u BiH, kako bi, nakon 34 godine, pravda za porodicu Klapuh bila makar djelimično zadovoljena.
(kraj) sel/mip