Podgorica, (MINA) - Najveći problem crnogorskog sporta nije nedostatak talenata, već sistem koji ih prerano gubi, kazao je profesor Marko Rajović.

 

On je istakao da Crna Gora nema problem sa talentom i da talentovanih mladih ljudi nikada nije nedostajalo.

 

"Ono što nedostaje jeste sistem koji će ih prepoznati, razvijati i zadržati dovoljno dugo da ostvare svoj potencijal", reao je Rajović agenciji MINA.

 

Prema njegovim riječima, budućnost crnogorskog sporta neće zavisiti od nekoliko izuzetnih pojedinaca koji uspiju uprkos sistemu.

 

"Zavisiće od toga da li ćemo stvoriti uslove da što više djece ostane u sportu, razvija se kroz sport i iz njega izađe kao zdravija, odgovornija i uspješnija generacija. Na kraju, možda najvažnije pitanje nije koliko medalja imamo danas, već koliko će djece i za pet ili deset godina još uvijek biti na terenu. Upravo u tom odgovoru nalazi se stvarno stanje i budućnost crnogorskog sporta", rekao je Rajović.

 

 

Magistar sportske medicine naglasio je da se sport često predstavlja kao jedan od najvećih aduta crnogorskog društva.

 

"Ponosimo se medaljama, reprezentativnim uspjesima i pojedincima koji ostvaruju vrhunske rezultate na međunarodnoj sceni. Ipak, iza tih uspjeha krije se pitanje koje se rijetko postavlja: šta se dešava sa hiljadama djece koja nikada ne dobiju priliku da dostignu svoj puni potencijal?", rekao je Rajović.

 

Prema njegovim riječima, svaki ozbiljan sportski sistem počinje u školi i tu djeca razvijaju osnovne motoričke sposobnosti, stiču navike kretanja i prvi put otkrivaju ljubav prema sportu.

 

"Školski sport u Crnoj Gori već dugo ne predstavlja snažan oslonac razvoja mladih. Časovi fizičkog vaspitanja često se svode na formalnost, dok školska takmičenja nemaju ulogu koju bi trebalo da imaju u prepoznavanju i podsticanju talenata", rekao je Rajović.

 

On smatra da su posljedice vidljive na svakom koraku.

 

"Generacija koja danas odrasta fizički je manje aktivna od prethodnih generacija. Vrijeme provedeno na sportskim terenima zamijenjeno je vremenom provedenim pred ekranima. Kada dijete ne stekne naviku kretanja u najranijem uzrastu, mnogo je manja vjerovatnoća da će kasnije razviti aktivan i zdrav način života", rekao je Rajović.

 

On je istakao da posebno zabrinjava stanje među srednjoškolcima i da u godinama kada bi sport trebalo da bude važan dio svakodnevice, veliki broj mladih sve se više udaljava od fizičke aktivnosti.

 

"Sve češće se mogu čuti podaci i procjene koje ukazuju da samo manji dio učenika redovno učestvuje u nastavi fizičkog vaspitanja i sportskim aktivnostima. To nije samo sportski problem. To je problem zdravlja, obrazovanja i razvoja mladih ljudi", rekao je Rajović.

 

On je ponovio da sport ne gradi samo fizičku spremnost, već razvija disciplinu, samopouzdanje, odgovornost, upornost i sposobnost da se prihvati poraz i nastavi dalje.

 

"U vremenu kada se mladi suočavaju sa sve većim pritiscima, izolacijom i zavisnošću od digitalnih sadržaja, sport je važniji nego ikada. Izazovi ne prestaju nakon škole. Oni postaju još izraženiji u omladinskim sportskim ligama", rekao je Rajović.

 

On upozorava da u velikom broju sportova i klubova naglasak je stavljen na trenutni rezultat, a ne na dugoročni razvoj sportiste.

 

"Prednost često dobijaju djeca koja su fizički razvijenija sa 12 ili 13 godina, dok oni koji sazrijevaju nešto kasnije ostaju u drugom planu. Takav pristup možda donosi trofeje u mlađim kategorijama, ali dugoročno proizvodi ozbiljne posljedice", rekao je Rajović.

 

On je naglasio da savremena sportska nauka jasno pokazuje da vrhunski sportisti ne moraju biti najbolji u pionirskom ili kadetskom uzrastu.

 

"Naprotiv, veliki broj sportista svoj puni potencijal dostiže tek nekoliko godina kasnije. Kada se razvoj zamijeni pritiskom za rezultat, sistem počinje da stvara kratkoročne pobjednike, ali gubi buduće seniore i reprezentativce. Zbog toga nije iznenađenje što sve više mladih odustaje od sporta u sve ranijem uzrastu", rekao je Rajović.

 

On je precizirao da je nekada granica odustajanja bila bliža punoljetstvu, dok se danas sve češće pomjera na 15. ili 16. godinu života.

 

"Razlozi su brojni: prevelik pritisak rezultata, nedostatak podrške, finansijski troškovi, osjećaj da trud nije prepoznat i uvjerenje da u sistemu nema dovoljno prostora za njihov razvoj. Kada petnaestogodišnjak odustane od sporta, ne gubi samo jedan klub svog igrača. Društvo gubi mladog čovjeka koji je kroz sport mogao izgraditi navike, vrijednosti i životne vještine koje ostaju mnogo duže od bilo koje medalje", rekao je on.

 

Rajović je istakao da najuspješnije sportske zemlje ne grade svoje sisteme na ranom odvajanju najboljih od ostalih.

 

"Norveška, koja danas predstavlja jedan od najuspješnijih sportskih sistema na svijetu, zasniva razvoj mladih na ideji da što više djece treba što duže ostati u sportu. U mlađim kategorijama mnogo veći značaj pridaje se učenju, razvoju i uživanju u sportu nego samom rezultatu. Cilj nije pronaći šampiona sa 13 godina, već omogućiti da što veći broj djece ostane aktivan dovoljno dugo da dostigne svoj maksimum", rekao je Rajović.

 

On je kazao da je sličan pristup prisutan i u Danskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj, gdje se uspjeh ne mjeri samo brojem medalja već i brojem djece koja ostaju uključena u sport.

 

"Crna Gora ne može očekivati vrhunske rezultate ako zanemari bazu iz koje ti rezultati nastaju. Nijedna reprezentacija ne počinje u seniorskoj konkurenciji. Svaki vrhunski sportista nekada je bio dijete na školskom igralištu kojem je bila potrebna podrška, kvalitetan trener i dovoljno vremena za razvoj", rekao je Rajović.

 

Prema njegovim riječima, ulaganje u omladinski sport nije pitanje sporta, već pitanje budućnosti društva.

 

"Ulaganje u djecu znači ulaganje u zdravlje, obrazovanje, socijalizaciju i kvalitet života budućih generacija. Države koje su to razumjele danas imaju i masovnost i rezultate. One koje nijesu, suočavaju se sa sve manjim brojem mladih u sportu i sve većim problemima u razvoju novih generacija sportista", rekao je Rajović.