Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Razmatranje strukturnih razloga, kojima se objašnjavaju neelastiènost ukupne ponude crnogorske privrede i inflacija, ukazuje da bi ona trebalo najmanje da brine graðane, ocijenio je vršilac dužnosti direktora Centra za meðunarodne studije, Milenko Popoviæ. »U postojeæim uslovima, crnogorska ekonomija nije u stanju da iskoristi postojeæe znaèajne materijalne i finansijske resurse, a u sebi sadrži elemente koji uništavaju dio veæ formiranih, prije svega nematerijalnih«, rekao je Popoviæ agenciji Mina-business. On je dinamiku inflacije u Crnoj Gori objasnio relativno trajnim viškom ukupne tražnje nad ponudom, koji je, uglavnom, rezultat bogaæenja raznim ilegalnim tranzitnim poslovima u prethodnoj dekadi. Crnogorska ponuda je krajnje neelastièna, što je snažan dodatni izvor inflacije, a za Popoviæa »specifièno i dosta zaèuðujuæe«, nije rezultat punog korišæenja kapaciteta. »Razlika ukupne tražnje i ponude nije potpuno uravnotežena ni rastom cijena, jer se njen najznaèajniji dio usklaðuje poveæanjem štednje koja nije deponovana u bankama, veæ se dominantno drži u gotovini. U Crnoj Gori je u eure konvertovano 950 miliona DEM, višestruko iznad iznosa potrebnog za praæenje normalnih transakcija privrede. Još toliko, ako ne i više, bilo je u drugim valutama ili van zemlje«, rekao je Popoviæ. Prema njegovim rijeèima, crnogorska ponuda je neelastièna i kada je nivo korišæenja kapaciteta ispod 50 odsto, zbog toga što elementi koji na nju utièu, proizvodnja, uvoz i investicije, nijesu prilagoðeni tražnji. »Znaèajan dio neelastiènosti proizvodnje je objektivan, jer je veæina tržišta bivše Jugoslavije izgubljena za crnogorske kapacitete, nova još nijesu naðena, niti ih je sa postojeæim kvalitetom proizvoda i usluga lako naæi. Nakon desetak godina ratova i nerada, znatan dio opreme je zastario tehnološki i fizièki«, podsjeæa Popoviæ. On smatra da je razlog za brigu što je neelastiènost u znatnoj mjeri uslovljena sistemski, jer su izabrani model privatizacije i njeno dugo trajanje doveli do specifiènog ponašanja firmi, kao i fokusiranosti menadžera na bilans stanja, imovinu i dobitke iz privatizacionih kombinacija umjesto na uspjeh, poslovne planove i razvoj. »Oèekivanja iz privatizacije veæa su od moguænosti pruženih poslovanjem, što važi za firme koje nijesu privatizovane i one iz Masovne vauèerske privatizacije. Oko njih su formirane snažne neformalne strukture, koje nevidljivo ukljuèuju interese menadžera firmi, predstavnika vlade i fondova, struènjaka i biznismena. Mnogi od njih su stekli imetak, u najmanju ruku, èudnim oblicima preduzetništva i glavni su subjekti korupcije, posebno u vezi sa privatizacijom«, kaže Popoviæ. Zanimljivo je, dodaje on, da je i uvoz neelastièan, jer je prosjeèna carinska stopa u Crnoj Gori niska, oko tri odsto, ali se ne bi moglo reæi da je crnogorska privreda toliko liberalizovana. »Pored carinskih postoje i necarinske barijere, koje je uvijek moguæe upotrijebiti za monopol uvoznika, što oni i rade, gradeæi dodatni krug korupcije. Rastu cijena doprinose i male nabavke uvoznika, koji ne mogu postiæi najbolje kotacije, pa su carine u Crnoj Gori manje nego u Srbiji, a cijene dobrog dijela uvoznih proizvoda iste, ako ne i veæe«, tvrdi sagovornik Agencije. Kao ilustraciju Popoviæ navodi vrijednost potrošaèke korpe, koja je u Srbiji jeftinija za petinu nego u Crnoj Gori, što pokazuje da od snižavanja carina nijesu imali koristi crnogorski potrošaèi, veæ uvoznici. »Oni koji kontrolišu uvozne poslove biæe ošteæeni oèekivanom harmonizacijom carina, koja æe izvjesno biti realizovana na štetu Crne Gore. Na nivo potencijalne agregatne tražnje neosjetljive su i investicije, što je najvažnija dimenzija rigidnosti sistema, jer bi trebalo oèekivati da veæina viška novca bude uložena u rast privrede«, rekao je Popoviæ. On podsjeæa da se infalcija i gomilanje novca u slamaricama obièno objašnjavaju neizvjesnostima u pravnom, ekonomskom i finansijskom sistemu, što nije dovoljno precizno. Glavni izvor neizvjesnosti, prema njegovoj ocjeni, je èinjenica da je u Crnoj Gori razoren stari, a nije razvijen novi sistem stvaranja poslovnih ideja, koje bi bile ponuðene bankama i finansijskim posrednicima. Popoviæ smatra da taj posao ne mogu da rade banke, a posebno ne berze, jer od proizvodnje poslovne ideje do berzanskog kotiranja ponekad proðe i 15 godina, a dio firmi ga nikad i ne doèeka. »Èak i kada bi finansijski sistem u Crnoj Gori bio razvijen do perfekcije, ne bi mogao da obavlja nekadašnju funkciju velikih preduzeæa, ogranièenih na domaæe tržište. Problem neæe biti lako riješen zbog nedostatka dugoroène strategije razvoja Crne Gore i neodgovarajuæe pozicije njene privrede u meðunarodnom okruženju«, ocjenjuje Popoviæ. Mnogo toga, tvrdi on, moglo biti uèinjeno sada, planiranim razvojem regionalnih inkubator i inovativnih poslovnih centara, kao i zajednièkih fondova. Mala sklonost investiranju i niska elastiènost posljedica je gomilanja novca iz nelegalnih poslovnih transakcija, jer ga nije lako regularno plasirati zbog zakonskih ogranièenja. »Mnogo je važnija èinjenica da ljudi koji su tako vješto mogli da se bave polukriminalnim aktivnostima, zbog profesionalnog i kulturnog profila, teško mogu biti uspješni u privredi koja zahtijeva puno znanja, kreativnosti, rada i strpljenja. Èak i kada bi to znali, u Crnoj Gori bi troškovi njihovog novog pozicioniranja bili izrazito veliki. Zato se tetovirana elita i dalje bavi nelegalnim ili negativnim aktivnostima, drogom, trgovinom ljudima ili kockom«, kazao je Popoviæ. Njihov kapital, dodao je on, se ne može ukljuèiti u tokove produktivnog investiranja, veæ se uglavnom plasira u krajnje opasno dezinvestiranje ljudskih resursa. »Ljudski kapital se najdrastiènije uništava u znanju, jer je smanjena sklonost ka ulaganju u visoko obrazovanje i broj upisanih na univerzitet. Ovo je dijelom rezultat demografskih kretanja, ali i èinjenice da privreda i društvo, zahvaljujuæi poremeæenoj strukturi, ne traže produktivno znanje koliko druge vrline i vještine«, zakljuèio je vršilac dužnosti direktora Centra za meðunarodne studije, Milenko Popoviæ. (kraj) anf/kmh